Prije prve vibracije, prije sna o vremenu, ja jesam.

Spomenuće se samoga – II. dio je meditativno putovanje u intimnost onoga što već jest. Kroz pet prijenosa isprepletenih s tišinom, glazbom, vizualnim prikazima i koanima film nas nježno poziva izvan pokreta traženja i natrag u izravno prepoznavanje onoga što nikada nije bilo odsutno.

Sjecište nije negdje izvan svijeta.
To se ne krije u budućem buđenju.
To je tišina u zvuku, tišina u pokretu, bezvremensko u vremenu.

Probuđenje nije put prema nekom izvanrednom stanju, već tiho prepoznavanje običnog čuda koje već traje:

Dih koji ulazi i izlazi, svjetlost koja se kreće po podu, kiša koja pada na prozor, jednostavna svijest da jeste ono što jeste.

Svijetlo je ne treba pretvoriti u sveto.

Samo je to nikada nije bilo u obzir.

To što ste tražili nikada nije bilo negdje drugdje.

To je uvijek bilo ovo.