Poznaj sebe
[Loch Kelly]
Probujanje je sljedeća prirodna faza ljudskog razvoja.
[Rupert Spira]
Dakle, prosvjetljenje je jednostavno prepoznavanje same prirode našeg bitnog bića.
[Lisa Natoli]
Nije neka čudna, mistična, sveobuhvatna vjerska iskustva koja su dostupna samo nekolicini ljudi. Dostupna je svima.
[Rupert Spira]
U suštini, ono što jesmo već je potpuno budno, potpuno svjesno.
[Lisa Natoli]
A to je potpuno neograničeno.
[Dan Schmidt]
Vaša istinska priroda je bliža onome što mislite da jeste.
[Rupert Spira]
Svijest je krajnja stvarnost svemira.
[Donald Hoffman]
Sljedeći korak u znanosti je shvatiti da je svijest temeljna.
[Neale Donald Walsch]
Što uopće znači buđenje? Netko mi to objasni.
[Narator]
Što je buđenje? Da li ga zovete istinskim ja, predodređenim ja ili bez-ja, ili Buddhovom prirodom, Taoom ili Kristovom sviješću. Zapravo nije bitno. U ovom filmu ćemo se odnositi na to kao na svjesnost. Svjesnost nije svojstvo nikakve vjere. Buđenje ili spoznaja svjesnosti je kao buđenje iz sna. San vašeg lika u drami života.
[Narator]
Kroz naše likove doživljavamo svijet u njegovoj cijeloj ljepoti i ružnosti. To iskustvo života i smrti možemo nazvati dualnošću. Krećemo se okolo i okolo, fokusirajući se na misli i osjećaje likova. Dobro i zlo. Rat i mir. Svjetlo i tama. Rođenje i smrt. Dok se ne probudimo i ne otkrijemo da nismo lik u ovom filmu.
Upit I
Poslujemo vam poziv da izravno doživite svoju istinsku prirodu, da se izravno uvjerite, a ne intelektualno. Tko ste vi? Ponovit ćemo ovaj poziv na različite načine. Dok istražujete tko ste vi, neka sve bude upravo onakvo kakvo jest. Ne pokretajte um kako biste nešto ostvarili ili pronašli odgovor na razini uma. Ipak, nemojte pokušavati odbaciti um. Jednostavno namjeravajte izravno doživjeti tko ste vi. Dopustite da um bude nepoznato.
[Dan Schmidt]
Probujanje je odgovor na sve svjetske probleme na svim razinama. A ako svjetski problemi proizlaze iz iluzije, temeljne iluzije uma, i ta iluzija je da sam ja ovaj ograničen lik.
[Loch Kelly]
Kada živimo od malog, odvojenog ja, uvijek postoji neka trajna nezadovoljnost. To može biti velika nezadovoljnost poput traume ili to može biti samo taj pozadinski osjećaj. Nešto nije u redu. Nešto nije u redu. Nedostaje mi nešto. Čak i kad imam neki užitak, čak i kad nešto postignem u svijetu. Čak i kad imam dobar odnos. Ako se samo na trenutak zaustavim, osjećam nezadovoljstvo kao da sam izoliran ili odvojena od nečega. Dakle, ovo osjećanje, koje čini se da imaju većina ljudi, može nas motivirati da se probudimo iz tog malog, odvojenog ja čija je priroda vrsta anksioznosti od odvojenosti.
[Dan Schmidt]
Ovaj ograničeni lik ima sklonost hvatanju u ono što želi. To je samo skup uvjetovanih obrazaca, žudnje za onim što želi ili pokušaja da se odmakne od onoga što ne želi. To je beskrajni proces u kojem možemo reći da je riječ o principu užitka, znate, žudnji za užitkom, izbjegavanju boli. A ako vjerujemo da smo ta osobina, taj uvjetovani obrazac, tada patimo i stvaramo patnju u svijetu. Svijet postaje odraz tog ega. Korisnost buđenja je u tome što patimo manje, a ljudi oko nas manje pate.
[Neale Donald Walsch]
Nema sumnje u moju osobnu vezu s mojim shvaćanjem Boga koja je za mene bila buđenje u životu. Najveće buđenje koje sam ikada doživio. To je kao da sam stvarno spavao 50 godina. Šetajući kao robot, samo radim ono što su me učili od samog početka, znate, sve je bilo zapisano u formuli: pronaći djevojku, nabaviti auto, pronaći posao, kupiti kuću, pronaći partnera. Formulu za život koja sam smatrao da je tako i treba funkcionirati. Dok sam bio oko 53 godine. I shvatio sam da, iako sam većinu toga učinio i postao profesionalno uspješan, shvatio sam da to nije važno. Probudio sam se negdje oko 53. godine života i shvatio da to nije važno i bio sam šokiran koliko je to zapravo bilo beznačajno... koliko je sve bilo besmisleno.
[Narator]
Kada prestanete slijediti scenarij koji je utvrđen za vaš lik, onaj koji naslijedite od roditelja, društva i biološkog uvjetovanja, tada se unutar igre otvaraju nove dimenzije. Put se otvara, ali nije put koji vodi do nekog cilja. To je put bez puta, uklanjanje iluzija kako bi stigli točno tamo gdje se nalazite u sadašnjosti.
[Rupert Spira]
Moje ime je [Rupert Spira]. Govorim o temeljnom ne-dualnom shvaćanju koje leži u korijenu svih velikih religijskih i duhovnih tradicija. I pišem i vodim vodene meditacije te vodim razgovore čija je svrha dovesti do iskustvenog prepoznavanja tog shvaćanja. Shvatite da mir i sreća za koje svi težimo iznad svega drugog nikada po definiciji ne mogu biti pronađeni u objektivnom iskustvu. Nikada ih ne mogu pružiti objekte, tvari, aktivnosti i odnosi. I predlažem da jasno shvatite to i da ne provedete ostatak svog života u potrazi za zadovoljstvom gdje ga se ne može pronaći. Svi koji gledaju ovaj film čine to upravo zato što su ili razumjeli ili barem intuirali da mir i sreća za koje težimo ne mogu biti pronađena u objektivnom iskustvu i započeli su ovo istraživanje svoje istinske prirode. To je najvažnije istraživanje koje možemo provesti i ono je ono na čemu ovisi naše zadovoljstvo.
[Neale Donald Walsch]
Najveći je pitanje mog života, naravno, koje, vjerujem, većina ljudi prije ili kasnije upita, što je smisao? Zapravo? Što je smisao života? Iznenađujuće mi je rečeno da smisao života nema veze s bilo čim što radim. Nije riječ o mojoj profesiji.
Nije riječ o mojoj karijeri, nije riječ o gotovo ništa drugom u mom fizičkom životu. To su aspekti mog života, ali to nije bio cilj našeg života. Cilj mog života, kako sam shvatio, bio je da doživim, izrazim, demonstriram i ispune svoju istinsku identitet. Tko sam zapravo. Mislim da je najveći problem s kojim se suočavaju većina ljudi pitanje koje se gotovo nitko nikada ne pita ili nikada ne odgovara. Najveći životni problem, po mom shvaćanju, je tko sam ja? Tko sam ja? Jeste li jednostavno fizička entiteta poput ptice na nebu ili ribe u moru? Znate, možda sofisticiraniji identitet, ali samo fizička entiteta. Rođem se, živim, umirem. Samo to. Početak i kraj. Nije li moguće da sam nešto više od toga? Nije li moguće da sam duhovna bića koja jednostavno prolaze kroz fizičko iskustvo?
Pitanje II
Svako iskustvo u vašem životu vas je dovelo do ovog univerzalnog pitanja: Tko ste vi?
Ne tražite odgovor umom. Dopustite da sve bude upravo onako kako jest.
Tko je svjestan uma?
Osjeti sve što se pojavi.
Tko je svjestan tih osjećaja? Imati potpunu iskustvo svega što proizlazi iz vašeg upita.
[Donald Hoffman]
Ja sam [Donald Hoffman]. Ja sam profesor emeritus za kognitivne znanosti na Sveučilištu Kalifornije u Irvineu. Moj posao je podučavanje studenata, iako sada sam emeritus pa ne poučavam više. A sada radim istraživanja. Radim istraživanja o svijesti, matematičkim modelima svijesti i o tome kako bi fizika i prostor-vrijeme mogla nastati iz teorije svijesti koja je potpuno matematički precizna.
Moja vlastita putovanja su bila i na duhovnoj i na znanstvenoj strani. Stoga je moj otac bio svećenik, fundamentalistički kršćanski svećenik. Dakle, to sam primjećivao u nedjelje, a u školi sam studirao znanost i to se u suprotnosti s onim što sam čuo u crkvi. I priče koje sam čitao bile su proturječne. Dakle, kao tinejdžer shvatio sam da moram sam shvatiti što se događa. Tako sam odlučio da je pitanje koje želim odgovoriti: jesmo li mi strojevi? Jesu li ljudi samo strojevi ili nisu? S fizičkog gledišta mi smo zapravo bili strojevi. S duhovnog gledišta ne bismo bili strojevi, ali to nije bilo dovoljno precizno da bismo mogli reći što bismo mogli biti. Stoga sam odlučio postaviti pitanje znanstveno: jesmo li zapravo samo strojevi? I mislio sam da je najbolji način da to učinim proučavanjem umjetne inteligencije. I tako sam otišao na MIT i bio sam u laboratoriju za umjetnu inteligenciju gdje sam proučavao umjetnu inteligenciju, a također sam bio i na odsjeku za mozak i kognitivnu znanost gdje sam proučavao ljudsku stranu stvari. Jer sam htio oboje. Želio sam vidjeti što mogu napraviti strojevi i što je specifično, ako uopće ima takvog, u ljudima i ljudskoj neuroznanosti koje bi odgovorile na to pitanje. Je li duhovne tradicije točno? Nismo li više od strojeva ili je fizički, znanstveni pristup u pravu? A mi smo samo strojevi. A svijest je samo artefakt aktivnosti mozga.
[Narator]
Znanstveni materialistički paradigm koji je prevladavao u prošlom stoljeću negira postojanje bilo čega izvan fizičkog, bilo čega što se ne može provjeriti znanstvenom metodom. Znanost je u zastoju. Ne može prijeći izvan paradoksa koji su temelj kvantne fizike, koji su je približili promatraču, samoj svijesti. Podobno, religije u većini slučajeva funkcioniraju samo na razini uvjerenja, jer su izgubile svoj izvorni cilj, koji je bio da dovedu do izravnog iskustva istine o tome tko i što smo.
Rasipanje između znanosti i duhovnosti učinilo je obje siromašne. Religije i duhovni sustavi očajnički trebaju rigorozne metode koje mogu pokazati da stvaraju uvjete za buđenje. A znanost očajnički treba otvorenost prema mogućnosti nečega izvan fizičkog. Ne radi se o odustajanju od religije ili znanosti, već o dubljem ulasku u sebe, spremnosti na promjenu kako bismo postali bolji alat za istraživanje.
Mi smo oni koji provode eksperiment, a sam eksperiment.
[Loch Kelly]
Religija je bila jezik i sredstvo za prenošenje ovih tradicija meditacije i duhovnosti koje su zapisane i prenesene s koljena na koljeno kroz generacije. Danas, naravno, postoji određeni jezik koji je vrlo doslovni i koji podijeljuje religije i podijeljuje kulture kada se stvari shvaćaju doslovno. No, ako osjetite duh religije, možete pratiti vezu do autentičnog buđenja. Svatko ima potencijal za buđenje, bez obzira je li osoba uvjerena ili ne, jer buđenje je ugrađeno u našu ljudsku svijest, samo time što se rađamo kao ljudi. Dakle, kako god to nazvali, i kad god se koristi jezik, postoji određeni princip koji se čini istim u svim tim različitim religijama, duhovnostima i tradicijama meditacije.
[Rupert Spira]
Kad sam bio mlađi, ovo razumijevanje bilo je dostupno uglavnom u istočnim duhovnim tradicijama, ali bilo je toliko maskirano i kodificirano u tim tradicijama da je gotovo bilo nedostupno. Mnogo ljudi moje generacije otišlo je fizički ili barem intelektualno na istok kako bi pronašlo ovo razumijevanje, a usporedba s zapadnom kulturom čini se egzotičnom. I tako je ovo razumijevanje steklo svoj egzotični karakter iz kultura u kojima je izraženo. I mnogi ljudi, uključujući i mene, kao rezultat toga su smatrali da postoji nešto egzotičnog u ne-dualnom razumijevanju koje zahtijeva neku izvanrednu vrstu života. Morali ste odustati od obiteljskog života ili obrezati kosu ili nabaviti poseban naziv ili se pridružiti nekoj vrsti učitelja ili tradiciji ili se baviti nekim čudnim praksama. Sve te vrste stvari koje nemaju veze s temeljnim razumijevanjem, a odnose se na kulturu u kojoj je to razumijevanje izraženo u određenom trenutku. Dakle, sada je to razumijevanje potpuno uklonjeno iz tradicionalnog kulturnog pakiranja u kojem su mnogi od nas prvi put čuli za to i sada je samo ono osnovno razumijevanje dostupno na način koji nam omogućuje nastaviti voditi svoje živote onako kako su oni sada. Obiteljski život, radni život. Nije potrebno napraviti nikakve vanjske promjene u vlastitom životu.
[Neale Donald Walsch]
Provociranje koje imamo na ovom planetu je to što mislimo da postoji više od jedne esencije. Stoga živimo u svijetu koji bih nazvao dualnošću. Muško i žensko, crno i bijelo. Veliko i malo, brzo i sporo, gore i dolje ovdje, prije i poslije. No u stvarnosti postoji samo jedna stvar. Sve je jedna stvar. I postoji samo jedna stvar.
Dakle, kad dublje pogledamo sve, vidimo da su, tu i tamo, velike i male, brze i sporije, gore i dolje, lijevo i desno, muški i ženski sve jednake stvari, koje jednostavno izražavaju različite osobine, ali nikako nisu međusobno odvojene. Vjerujem da smo svi individualizacije Boga. Vjerujem da Bog postoji u svakom ljudskom biću i, u tom smislu, u svakom osjetilnom biću u svemiru.
Dakle, shvaćam da sam povezan s Bogom na način na koji val je povezan s oceanom. Val se ne razlikuje od oceana. Jednostavno je to nastanak oceana u individualnoj formi. A kada se ta individualizacija završi, val se povlači natrag u ocean odakle je nastao i ponovno se pojavljuje drugog dana. Dakle, vjerujem da smo svi individualizacije božanskog i kad sve vidimo kao božansko, mijenjamo svoj odnos prema svemu i sve postaje drugačije u našem iskustvu. To je način na koji se mijenja svijet.
[Rupert Spira]
Svijest je krajnja stvarnost svemira, pa bismo se mogli pitati je li svijest krajnja stvarnost svemira i svega, a svatko je očito to, kako onda svijet pojavljuje kao mnoštvo i raznolikost diskretnih i neovisno postojnih ljudi, životinja i stvari, sve od materije? Kako bismo mogli uskladiti ovu izjavu da je svijest krajnja stvarnost svemira, gdje se pojavljuje kao mnoštvo i raznolikost objekata napravljenih od materije?
[Donald Hoffman]
Dakle, dokazi koji koristim da bih sugerirao da je svijest temeljna imaju mnoge aspekte. Prvi je da sama fizika kaže da prostor i vrijeme nisu temeljni, a evolucijska teorija također potvrđuje da prostor, vrijeme i fizički objekti nisu temeljna stvarnost. Sada, obje te teorije nam samo govore da prostor i vrijeme nisu temeljni. Ne govore nam što je iza prostora i vremena. Dakle, moj argument je da ono što fizičari otkrivaju iza prostora i vremena, otkrivaju matematičke strukture. Ali o čemu su te strukture zapravo riječ? O čemu se radi u ovom području iza prostora i vremena? I tako predlažem da je područje iza prostora i vremena povezano s svijesti.
[Rupert Spira]
I predlažem da beskonačna svijest ima sposobnost da se lokalizira kao mnoštvo različitih subjektiva iskustva, odnosno svih osjetilnih bića ili ljudi ili životinja. Svi mi smo lokalizacija beskonačne svijesti, u beskonačnoj svijesti koja je sastavljena samo od beskonačne svijesti iz čijeg perspektive vlastitu aktivnost promatra kao vanjski svijet. Dakle, ono što se nama čini kao svijet sastavljen od materije iz naših lokaliziranih perspektiva, s gledišta stvarnosti, zapravo je samo aktivnost jedne beskonačne svijesti. Drugim riječima, u konačnoj analizi nema diskretnih ili neovisno postojnih stvari ili ljudi. Postoji samo jedan beskonačan, nedjeljiv, cjelovit objekt. Jedinstvo bića koje se samo reflektira u prividnoj mnoštini i raznolikosti objekata i stvari. Kada se ono koje promatra vlastitu aktivnost putem spoznajnih sposobnosti konačnog uma.
[Dan Schmidt]
Ako smo budni, shvaćamo da postoji jedna svijest koja se maskira kao sve te različite bića na planetu, jedna svijest koja sjaji kroz oči svih. Tada doista vidimo sebe u drugima. A ta sklonost djelovanju kao ego, ta sklonost uzimanja za sebe nestaje jer izravno shvaćamo istinu. Istina je da smo svi jedno svjesno biće.
[Neale Donald Walsch]
Doživljaj mog duhovnog ja bio je moguć samo u području fizičkog svijeta iz vrlo dobrog razloga, jer samo u području fizičkog svijeta je bilo dostupno suprotno iskustvo. Drugim riječima, upotrijebite jednostavan primjer. Da bih doživio sebe, da bih mogao govoriti metaforički kao svjetlo, ne bih mogao doživjeti svjetlo ako sam bio usred svjetla, ništa drugo oko mene osim svjetla, što je savršena definicija područja duhovnog svijeta. Stoga bih dospio u područje koje zovem područjem fizičkog svijeta, gdje postoji nešto drugo osim svjetla. Jer da bih sebe doživio kao svjetlo, a ne samo da se znam kao to, nego da ga doživim, mogao bih to učiniti samo tamo gdje je bilo suprotno svjetlu, u ovom slučaju tama. Stoga sam se prebacio u fizičko područje gdje svjetlost i tama postoje istovremeno, i onda sam u tom vanjskom izražavanju sebe kao svjetlosti mogao biti onakav kakav sam zapravo.
[Rupert Spira]
I ovo razumijevanje sugerira da iza naših razlika svi smo mi isti, jer nismo slična bića, ali smo svi doslovno jedna i ista bića. A ljubav je osjetljiva iskustva ove jedinstvenosti ili zajedničkog postojanja.
[Donald Hoffman]
To je izreka naše teorije: u konačnici postoji jedna svijest. Dakle, imamo dinamiku mnoštva svjesnih bića, ali teorija nam govori da su u konačnici svi ti svjesni bići zapravo samo projekcije jedne jedine svijesti.
Trenutni paradigmatski pogled u znanosti, koji postoji već stoljećima, glasi da su prostor i vrijeme temeljni karakteristike stvarnosti. Oni su nerazrješivi i čine temelj svega. Prije Einsteina prostor i vrijeme se smatrali odvojivim. Sada, prostor i vrijeme zajedno, ujedinjeni u prostor-vremenu, smatraju se temeljnom karakteristikom stvarnosti. Znanost je zatim pretpostavila da su prostor, vrijeme i objekti u prostoru-vremenu temeljna stvarnost. I tako, na primjer, kada govorimo o svijesti, sama svijest onda mora biti nekako proizvod objekata u prostoru i vremenu. U tom fizičkoj okviru prostor, vrijeme i fizički objekti bez bilo kakve svijesti predstavljaju temeljnu stvarnost. A svijest dolazi kasnije u evoluciji svemira, zar ne? Dakle, u početku nije bilo svijesti, postojao je samo prostor, vrijeme i energija. Energija se spojila u masivne čestice i na kraju je nastao život nakon onog što zna biti milijune ili stotine milijuna ili milijarde godina. A onda je nakon toga došlo i svijest. Iz tog gledišta, kad umremo, fizička složenost koja je uzrokovala svijest se raspada i tako se i svijest raspada. I tako fizički okvir stvarno eliminira svijest kao temeljnu stvarnost, iako sve zajedno kaže da kad tijelo umre, svijest ide s njim.
Iz ove druge perspektive, ono što sam učinio s kolegama jest da smo upotrijebili evolucijsku teoriju kako bismo ukazali na to da je implikacija evolucijske teorije da prostor i vrijeme nisu temeljni. Stoga je fizička interpretacija evolucije pogrešna. Ideja da je prostor i vrijeme i čestice nekako evoluirali zbog ljudskih organizama je pogrešan okvir, jer sam prostor i vrijeme nisu temeljni. Mi postavljamo dinamiku izvan prostora i vremena koja je mnogo bogatija, dinamiku svijesti. Ono što ne činimo jest odbaciti naše stare teorije. Kad fizičari kažu da je prostor i vrijeme bio osuđen, to ne znači da više ne obraćamo pozornost na Einsteina. Absolutno ne. Obracamo pažnju na Einsteina. Svaka nova teorija izvan prostora i vremena koja će fizičari smisliti će bolje projicirati u prostor i vrijeme i vratiti nas Einsteinu ili će nam vratiti kvantnu teoriju ili ste u krivu. Sve naše stare teorije su divne, divne prijateljice i imat ćemo ih kao posebne slučajeve dublje teorije. Dakle, u našoj teoriji svijesti moramo učiniti isto. Ne možemo samo predložiti bilo što želimo. Moramo imati teoriju svijesti koja projicira u prostor i vrijeme i vraća nam ih. Ona nam vraća kvantnu teoriju, vraća nam posebnu i opću relativnost i vraća nam evoluciju prirodnim odabirom. Ako to ne možemo učiniti u preciznim matematičkim detaljima, onda nema razloga da znanstvenici ozbiljno shvate našu teoriju svijesti.
[Rupert Spira]
Kao da beskonačna svijest stavlja na sebe naočale za virtualnu stvarnost. Beskonačna svijest stavlja na sebe naočale za VR napravljene od razmišljanja i percipiranja. I dok to radi, u trenutku kada se uvrši u naočale za VR, lokalizira se unutar vlastite aktivnosti. I kroz te naočale gleda na svijet pomoću sposobnosti percipiranja konačnog uma – vidjeti, čuti, dodirnuti, kušati i mirisati. I fragmentira jedinstvo vlastitog bića i čini ga se kao 10.000 različitih stvari. Ono što želim reći jest da svemir sadrži mnogo više od konačnog uma. Ne sugeriram da se svemir pojavljuje samo u svakoj od naših konačnih svijesti. Svemir postoji izvan našeg konačnog uma, ali unutar svijesti. No, upravo ograničenja našeg konačnog uma daju svemiru svoj izgled. Dakle, kad promatramo svemir, vidimo stvarnost koja postoji prije nego što je uočimo. No, vidimo je kroz leću naših percepcijskih sposobnosti, koja mu daje svoj izgled.
[Donald Hoffman]
Stoga je u mnogim duhovnim tradicijama ideja o buđenju bila da ono što u stvarnosti prihvaćamo, objekti u prostoru i vremenu, naša fizička tijela i tako dalje, nije konačna stvarnost, nego da postoji mnogo dublja stvarnost, stvarnost svijesti koja nadilazi prostor i vrijeme i fizičke objekte, i da nismo odvojeni od te stvarnosti. Ta stvarnost je, u nekom smislu, suština onoga što jesmo. I tako buđenje je buđenje od iluzije da sam samo mali tijelo u prostoru i vremenu do činjenice da sam zapravo autor svega što vidim u prostoru i vremenu i da to stvaram u trenutku gledanja i percepcije.
[Rupert Spira]
Osvijestiti se može priznanjem da ono što u osnovi jesmo već je potpuno svjesno, potpuno svjesno, kompletno, cjelovito i u spokoju. To je kao da pitamo kako se sunce osvjetljava? Njegova priroda je svjetlost. Sunce je već potpuno osvijetljeno. Priroda našeg bitnog bića je već spokoj i sreća. Nije jasno svima nama, jer je naše bitno biće toliko duboko miješano s sadržajem iskustva da urođeno spokoj i sreća zamaraju iskustvo. I iz tog razloga mislimo da naše bitno biće treba biti prosvijetljeno. Nije važno da li naše bitno biće treba biti prosvijetljeno, jednako kao što sunce ne treba biti osvijetljeno rano ujutro. Sunce uvijek sjaji sa istom sjajnosti. Naše središnje biće uvijek sjaji istim spokojem i radošću. Ali taj mir i radost su omalovaženi zbog uznemirenosti i nedostatka koji karakteriziraju naše misli i osjećaje.
[Dan Schmidt]
Nema nikoga tko se probudi. Dakle, Ja koji se probudio iz ove strukture Dana u centru za meditaciju. To je bio Zen centar. Radili smo Zen sesiju, koja je bila dugi period intenzivne prakse. Zen je nevjerojatan za stvaranje tog spremnika u kojem postoje uvjeti bez bijega. Dakle, Danov lik koji je učio meditaciju, lik Dan koji je prakticirao sve te vježbe, shvatio je da se ne može probuditi. To je kao da su sve vježbe i trikovi za meditaciju koje je naučio bili uzaludni. Došlo je do točke gdje taj lik koji je pokušavao probuditi se nije uspio probuditi se i morao je neuspjeti. To da je lik koji sam živjela, lik koji sam igrala cijeli svoj život, morao odustati ili umrijeti i ono što je ostalo, ono što je ostalo kad taj lik, kad više nije bilo posla ili kad nije bilo meditanta koji meditira ili radi nešto što se zove meditacija, ono što je ostalo je bila moja prava priroda ili ja, samo ja.
[Loch Kelly]
Kada se probudimo iz ovog malog, odvojenog osjećaja sebe, zapravo ne ubijamo ego ili se borimo protiv njega. Zapravo dopuštamo mu da polako povuče se iz svoje uloge egocentrične osobnosti i da se opusti da bude dio našeg tima, dio naše svijesti. I to nam odmah pruža osjećaj slobode jer ne gledamo na svijet kroz mali optički element, nego smo otvoreni srcem i umom na način koji je širši i istodobno, intimniji.
[Rupert Spira]
Prosvjetljenje nije stvaranje buđenja. Nitko se ne budi ili prosvjetljuje. To je prepoznavanje svjetlosti, svjetlosti čiste spoznaje čija je priroda mir i sreća. Ali mi smo uvijek i već tu.
[Lisa Natoli]
Moje ime je [Lisa Natoli] i poznajem se kao duhovni učitelj koji podučavam o buđenju i transformaciji. Buđenje je prepoznavanje vaše prave prirode i shvaćanje onoga što uistinu jeste, a to je svijest. A svijest je samo jedno od mnogih riječi koje ljudi koriste za pojam svjesnosti, života, ljubavi, Boga, svjetla. Dakle, buđenje prema prepoznavanju toga da nisam ovo tijelo koje jesam, da ono koje nikada ne umire i koje nikada ne rađa nije nikada lako. To je bila vrlo teška ideja za mene. Duhovni put sam započeo 1992. godine. Počeo sam s Kursetom o čudu. Religiozno sam proučavao ovu knjigu. Mislim, bio sam osoba koja se toliko zalaže za spoznaju o sebi, spoznaju Boga, buđenju. Nisam ga mogao dobiti jer sam vjerovao da je buđenje nešto mistično, da će se nešto dogoditi, da će se nešto dogoditi i da će to biti kao s Isusom ili Buddom ili svim onim prosvijetljenim učiteljima, ali to se meni nije dogodilo. Nije mi bilo jasno zašto. Zašto sam toliko predan, s tim dubokim trenucima mira, sreće, radosti i svejedno se borim? Počeo sam shvaćati jednostavnost naše istinske prirode, koja je svjesnost. Zato svima koji me sada slušaju, ta svjesnost kaže da čuju ovaj glas: to smo mi. I nema mjesta ni spola ni boje, nema tijela i potpuno je neograničena. Dakle, buđenje je vrijeme kada se budimo svojoj pravoj prirodi. Budimo se svjesni da sam ja svjesnost ovog iskustva upravo sada, u ovom trenutku, u ovom stanju. I to je tako obično. Zapravo, propuštamo to. Mislimo da to ne može biti tako jednostavno.
Prepoznavanje naše prave prirode ne dovodi do sreće. To je sreća. Slike o tome kako je biti je sama sreća. Dakle, prepoznavanje naše prave prirode je iskustvo sreće.
Pitanje III
Tko u ovom trenutku shvati da će um tražiti nešto ili pokušati to komplicirati.
Vi ste već ono što um traži.
Um će uvijek nedostajati. Stoga se ne oslanjajte na um za odgovor.
Ne odbacujte svoje misli i ne zatečite se njima.
Jednostavno otpustite interes ili vezanost za misli, ideje i uvjerenja.
Namjeravajte iskusiti tko ste. Nemojte pokušavati negirati um ili postići neki određeni status, jer sve manipulacije i sve pokrete pod kontrolom su uma.
Dopustite da um bude onakav kakav jest.
[Dan Schmidt]
Ponekad ljudi mogu probuditi samo u svakodnevnom životu. Ne trebaju nužno vježbu. Dakle, ponekad se u životu dogode situacije u kojima dolazi do prekida u vašem obrascu ponašanja, a može doći i do spontanog buđenja. No ako je život nekoga zapravo u robotičnom ili ponavljajućem obrascu, onda je potrebna neka vrsta intervencije. Ako se nekoga pozove na buđenje i taj prekid u vašem obrascu ponašanja ponekad se naziva sadhanom ili duhovnom praksom, te se prakse uvijek uvjetuju. Neke se vještine uče uz uvjetovanje uma kako bi se to moglo učiniti vjerojatnijim buđenja, na način da se slabe veze unutar vlastite strukture.
Ponekad se kaže da se buđenje događa slučajno, ali praksa vas čini još sklonijima za takve slučajeve. Tehnike i prakse mogu biti vrlo korisne za to da budete još skloniji takvim situacijama. Ali u određenom trenutku ih je potrebno pustiti. Jer ako um kontinuirano radi na nekoj praksi ili nečem drugom, onda ima kontrolu nad samim sobom, um je u vozačevom sjedalu.
Dakle, ove prakse su korisne, vrlo korisne kao korak prema izgradnji samostalne strukture, koja može reći da je manje gusta ili prosvjetljujuća, tako da postaje otvorenija za našu istinsku prirodu. Paradoks prakse je u tome što, kad se napokon probudimo, shvatimo da su sve prakse bile obavljene za lažni ego, za lik u VR igri, a da smo mi, istinsko ja, nikada nismo bili vezani.
Sve što morate učiniti je odustati od preferencija ega, od fikcije o stvarima. Sve što se nalazi u području promjenjivih pojava nije pravi ja.
Vi koji mislite da jeste, vi koji ste se uvijek identificirali s tom osobnošću nikada se neće probuditi. Probudite se iz tog karaktera. Probudite se iz iluzije da ste bili ta uvjetovana osoba.
Kad ljudi dolaze na ove retreite, misle da će taj mali ja probuditi i da će se dogoditi nešto veliko. Ali u određenom trenutku taj mali ja nikada neće uspjeti. Mora odustati, mora neuspjeti. I samo u tom neuspjehu shvaćamo tko smo zapravo, koji smo uvijek bili svjesni, koji smo uvijek bili prisutni. Jednostavno smo se uvukli u tu figuru i vjerovali smo da smo to.
[Rupert Spira]
Moje duhovno istraživanje započelo je na temelju klasičnih savjeta vedanske tradicije, koji je bio put davanja predanja koji je uključivao mantričku meditaciju koju sam prakticirala vrlo uporno tijekom 20 godina. A mantrička meditacija podrazumijeva usmjeravanje pažnje na jedan zvuk, a zatim postupno zvuk nestaje. Međutim, zapravo je to bilo u trenutku kad sam se susrela s izravnim putem da je moja duhovna strana doista dosegla svoj vrhunac. Jer u ovom izravnom pristupu ne posvećujemo pažnju bilo kojem objektu, čak i onom najsitnijem, poput mantre, zvuka, disanja… dopuštamo da se naša pažnja uroni unutra ili natrag u njegov izvor.
[Narator]
Upotrijebimo analogiju. Zamislite da gledate svoj život na televizijskom ekranu. Identificirate se s likom na ekranu. Dan za danom. Godinom za godinom. Bližite se priči tog lika, kad odjednom se probudite iz priče i primijetite ekran na kojem se pojavljuje lik i shvatite da niste onaj lik kojeg ste gledali.
Objekte se mogu pojavljivati i nestajati na ekranu. Likovi se mogu pojavljivati i nestajati, ali ekran ostaje nepromijenjen. Lik se može natapati. Ekran se ne natapa, lik se može uznemiravati, ali ekran se ne uznemirava. Bez ekrana likovi ne bi postojali, a ekran se neprimjetno skriva. Likovi žive svoj život po scenariju.
Svijest je poput ekrana. To je prostor u kojem dolaze i odlaze sve misli, pokreti, sve stanja svijesti; na ekranu se stalno mijenjaju misli, osjeti i cijeli vanjski svijet. Ali ekran se ne mijenja. Promjene stanja nastaju zbog ljudskog iskustva. Ali postoji nešto u vama koje ostaje, nešto što je uvijek prisutno, svjesno tih promjenjivih stanja i to je svijest ili naša prava priroda.
Dok god postoji vezanost za lik na ekranu, osjećaj da sam lik, onda će biti patnje, Maya, iluzija o samom. Ništa što možete učiniti kao lik iz sna neće vam pomoći da se oslobodite. Bilo da slijedite scenarij u drami svog života ili se pobunite protiv njega. Ako djelujete iz perspektive lika, onda ste zarobljeni u iluziji.
Prestani se identificirati s onim što se pojavljuje na ekranu, priznaj da je sve prolazno, prestani reagirati na misli i tretirati program kao stvarnost. Ako povučem pažnju od ekrana i preusmjerim je na sebe, dogodi se nešto nepromišljeno. Sama svijest se budi.
Ovo nije događaj. Događanje je ono što se događa na ekranu. Budenje je samo prepoznavanje ekrana koji je oduvijek postojao.
Ne vjerujte svojoj sljedećoj misli. Umjesto toga okrenite se svjesnosti samoj.
[Rupert Spira]
Uvijek sam bio sam sam. Osjećaj sebe traje cijeli moj život. Stalno je prisutan u mom životu. Što je sada prisutno u meni? To je bilo prisutno jučer, prošle godine, prije deset godina i kad sam bio dvogodišnji dječak. Što je to bitno ja ili ja sam? Kome se svuda događa moje iskustvo? To je prepoznavanje same prirode te jedine stvari – to je velika tajna života. To je izravna put do mira i sreće.
[Neale Donald Walsch]
To nije nešto što osoba pokreće. To je nešto što osoba prepoznaje. Prepoznavanje znači ponovno spoznati ono što smo od početka znali, ali jednostavno zaboravili ili poricali ili odbili vjerovati, pa ne možemo pokrenuti bliskost s Bogom; možemo samo prepoznati da je to uvijek bilo tu i uvijek je bilo.
[Loch Kelly]
Samo to izravno upućivanje na buđenje omogućilo mi je da pronađem novi način postojanja i novu fazu razvoja.
[Lisa Natoli]
Mnogi ljudi misle da je vrlo nemogući ili nedostižan cilj poznavati sebe i vlastiti smisao za život kao učiteljica samo zbog vlastitog buđenja; zapravo sam htjela to učiniti vrlo praktičnim i stvarnim. Volim podučavati ljude da je to dostupno svima.
[Rupert Spira]
Ako vjerujemo i osjećamo da smo privremeni, ograničeni, odvojen osobni subjekt, mi, bez obzira znamo li to ili ne, tražimo mir i sreću. Drugim riječima, nije moguće biti odvojen osobni subjekt, osjećati se kao takav i ne tražiti sreću. Dakle, u ovom slučaju potrebno je preusmjeriti vlastito traženje sreće. Umjesto da tražimo sreću u objektivnom sadržaju iskustva, tražimo je u sebi. Stoga je duhovna praksa potrebna za usmjeravanje pažnje ili, točnije, za opuštanje pažnje na njezin izvor.
Čista svjesnost, umjesto da se usmjerava prema nekom objektu, materiji, aktivnosti, odnosu itd. Stoga bi duhovna praksa, ako je možemo nazvati praksom, bila ublažavanje pozornosti, smirivanje pozornosti u srce svjesnosti, opuštanje u postojanju kao postojanju.
[Neale Donald Walsch]
Ljubav. Ljubav je moj pravi ja. Ovo je moja istinska priroda, čista ljubav prema svima i svemu u svakom aspektu života. Čak i prema onim stvarima s kojima se ne slažem.
[Rupert Spira]
Osoba koja je prepoznala svoju stvarnost zna svoju stvarnost kao izvor mira i sreće za koje dugo žudi. Stoga svijet više ne postaje mjesto u kojem traži sreću i ispunjenje. To ne znači da takva osoba više nema želje, već te želje ne postoje kako bi se zadovoljio osjećaj nedostatka koji je karakterističan za odvojeno ja.
Stoga je osoba pronašla izvor sreće u sebi, a njezine želje proizlaze iz tog osjećaja sreće. Ne nastoje stići do nje. Na primjer, u području odnosa to ima veliki utjecaj na naše odnose. Više ne tražimo drugog da ispuni naše potrebe. Tražimo drugog da podijeli iskustvo sreće koje već imamo. I to oslobađa naše prijatelje od nemogućeg tereta pružanja sreće za pohlepno, nezadovoljno ja.
[Neale Donald Walsch]
U mom životu se ništa ne događa što mi ne donosi korist ili što mi neće donijeti korist u smislu što me svaki trenutak, svaka aktivnost, svaki ishod gura naprijed u procesu evolucije moje duše. I zato sam došao u ovo fizičko područje kako bih se razvijao,
Pitanje IV
Ostanite otvoreni.
Osjetite svoju unutarnju žilavost i dopustite da energija slobodno cirkulira.
Nemojte pokušavati da se nešto dogodi.
Tko je svjestan te energije, tog unutarnjeg žara?
Primijetite tendenciju uma da kontrolira i manipulira kako bi se uključio bez korištenja vaše memorije ili jezika.
Tko ste vi izvan uma i osjetila? Tko ste vi? Tko je svjestan?
[Lisa Natoli]
Mnogi ljudi koji prvi put čuju ove ideje nikada nisu ni čuli za ideju o samom. Postoje mnogi. U mom umu postoje dvije različite skupine ljudi. Postoje oni koji su na duhovnom putu i čuli su ovu ideju o pokušaju dospijeća u samoga sebe. Pokušavaju biti ono što jesu. Traže i traže. A onda postoje i drugi ljudi koji su samo živjeli svojim životom. Znate, prije nikada nisu čuli za ove ideje. Nikada nisu čuli za "Poznaj sebe". A mnogi misle da “Poznaj sebe” znači poznavati tijelo. Poznaj sebe, budi ono što jesi, budi autentičan. Ono što zapravo znači "Poznaj sebe" jest poznavati svoju istinsku prirodu.
[Rupert Spira]
Riječi "Poznaj sebe" bile su uklesane na ulazu u Hram Apolona u Delfih i kao takve predstavljaju poziv čovječanstvu na početku zapadne civilizacije. Sugeriraju da je poznavanje sebe uistinu temelj svake civilizacije. Zašto? Jer smo mi u središtu svoga iskustva, bez obzira na to što doživljavamo.
Što god mislili i osjećali, naši misli i osjećaji nastaju u ime našeg samoga. Što god radili i u koje god odnose se, radimo ih u službi vlastitog samoga. Stoga je naše samopoštovanje u središtu našeg iskustva. Dakle, što bi moglo biti važnije od spoznaje prirode vlastitog samoga? Može li se spoznati priroda bilo čega drugog ako se prije toga ne spozna priroda onoga što to spoznaje?
[Neale Donald Walsch]
Mislim da se buđenje odnosi na okončanje noćne more i ulazak u san. Pod tim mislim da zaslužujemo napokon napustiti noćno more onoga što nam je rečeno o životu, o Bogu i o nama samima. I ulazimo u san naše najveličanstvenije ideje. Često se pitam: Kakav bi bio vaš život da ste pronašli sebe u stanju u kojem bi ušli u najvišu, najveličanstveniju i najljepšu ideju koju ste ikada imali o Bogu, životu i sebi?
[Rupert Spira]
Dakle, ovo prepoznavanje naše prave prirode nije samo prepoznavanje koje dovodi kraj našoj želji za srećom u svijetu. To je također prepoznavanje koje nam omogućuje da živimo na način koji je u skladu s razumijevanjem da je na najdubljoj razini sve i svi jedno. Ovo razumijevanje donijelo bi dobrotu, suosjećanje, pravdu, toleranciju i razumijevanje u naše društvo. Naše društvo bi se revolucioniralo ovom prepoznatljivošću kao čovječanstvo.
[Narator]
Ako se odreknemo egoističnih pristupa, onda znanost, religija, politika i ekonomija počinju odražavati trajno mudrost. Bilo da su to autohtone tradicije koje u svemu prepoznaju veliku duhovnost, ili egipatske komične tradicije koje opisuju evolucijsku putanju čovjeka od sićušnog škareba do jednog izvora. Ili kada čujemo riječi mistika kršćanskih, hinduističkih, muslimanskih ili budističkih tradicija, ili učenja Platonova i Plotinova, otkrivamo da oni koji su shvatili svoju istinsku prirodu govore o skupinama, o svjesnim subjektima; naravno, oni su koristili jezik svoje kulture i vremena da izrazimaju jednu trajno istinu.
Znanost sada počinje vidjeti svijet neosjetljivih čestica i polja, nego svemir sastavljen od svjesnih agenata; u svijetu znanosti nastaje nešto novo. Kao što je rekao Nikola Tesla, čim znanost počne proučavati nefizičke pojave, u jednoj će desetljetini postići više napretka nego u svim prethodnim stoljećima svog postojanja. Taj dan je danas.
[Donald Hoffman]
Svakim matematički preciznim napretkom u znanosti otvaraju se nove tehnologije koje izgledaju kao čudo u usporedbi s onim što smo imali prije. Dakle, moj je osjećaj da će ova teorija o svjesnim subjektima izvan prostora i vremena pružiti tehnologije koje će biti zaista zadivljujuće. Na primjer, trenutno većina galaksija koje vidimo, mislim da je 97% galaksija koje vidimo, nikada ne možemo doći do njih koje se udaljavaju od nas brže od brzine svjetlosti, tako da se ne kreću kroz prostor brže od brzine svjetlosti. Sam prostor se tako brzo širi da se njihova brzina odmičanja od nas veća od brzine svjetlosti. Dakle, nikada ne bismo mogli putovati kroz svemir kako bismo došli do 97% galaksija koje možemo vidjeti. Dakle, postoji cijelo to područje koje nam se mami i kaže: "Halo, mi smo ovdje i nikada ne možete doći k nama."
To je ako prođete kroz prostor. Ali što ako shvatite da je prostor-vrijeme samo vaš headset? To je samo format igre i niste zaglavljeni unutar slušalica. Možete igrati sa softverom koji pokreće igru. Dakle, to je kao da ste u Grand Theft Autou. Vi ste onaj tip. Čarobnjak iz Grand Theft Autoa, tako da znate kako koristiti auto i voziti se cestama i možete pobijediti svakoga u igri. Ali zamislite da zapravo poznajete softver koji pokreće Grand Theft Auto. Znači, izvadite benzin iz spremnika čarobnjaka. Možete mu pokvariti gumu. Možete promijeniti geometriju cesta. Možete raditi što god želite.
Dakle, nakon što razumijemo našu opremu za vrijeme i prostor, nećemo se morati kretati kroz prostor i vrijeme kako bismo došli do galaksije Andromeda, što bi nam trebalo 2,4 milijuna godina. Možemo samo kružiti kroz prostor i vrijeme.
[Neale Donald Walsch]
Vidim svijet oko sebe kao korak u tiši izraz i iskustvo onoga što znači biti čovjek i što znači biti dio božanske stvarnosti. Mislim da nemamo beskonačan broj vremena. Imam osjećaj da vrijeme istekne, da je sada ili nikada. Mislim da smo na pravom putu. Imam osjećaj optimizma jer zbog onih prilika koje danas vidimo u svijetu za komuniciranje moćnih i važnih ideja, ono što smo prije nekoliko godina rekli da nemamo, stvaraju mogućnost da dođemo do tog mjesta kritične mase, da možemo dosegnuti kritičnu masu prije nego što vrijeme istekne. Ali grešili bismo ako mislimo da imamo beskonačan broj vremena na ovoj planeti.
[Dan Schmidt]
Kada se svatko pojedinačno prilagodi veličini svojeg uvjetovanog karaktera, više ne djeluje kao egoističko biće. I to dovodi do transformacije na planetu. To donosi novu Zemlju.
[Neale Donald Walsch]
Za život kakav poznajemo sada na ovom planetu. Mislim da moramo napraviti neke promjene i učiniti ih brzo, drastično i radikalno. Ako želimo vidjeti to sutra, za što smo svi sanjali.
[Rupert Spira]
Dakle, može li ovo razumijevanje postati mainstream u našem dobu? Pogledajte, zašto ne? Da.
[Neale Donald Walsch]
Provociranje koje imamo sada je to što ništa ne funkcionira i došlo je vrijeme da se dignemo i kažemo da je to istina. Sigurno možemo biti bolji od ovoga. Sigurno možemo proširiti naše razumijevanje o tome tko smo i izraziti našu istinsku prirodu. Moramo obratiti pažnju na naše okruženje, na našu politiku, na našu ekonomiju i na naš duhovni proces i ovu planetu.
Budući da problem u svijetu danas nije politički problem. Nije to ekonomski problem. Nije to društveni problem. To je duhovni problem koji se odnosi na našu predanost. Mi samo iskorištavamo najviši duhovni povjerenje. To nije filozofija New Agea. Ove ideje postoje već tisućama godina.
[Narator]
Vječna mudrost je izražena kroz bezbrojne tradicije i kulture i, poput same svjesnosti, uvijek je bila skrivena od očiju javnosti. U kršćanstvu, Gnostičko Evanđelje Tome sadrži izravne upute o našoj istinskoj prirodi. Učenici su upitali Isusa: “Kada će doći kraljevstvo?” Isus je odgovorio: “Nećete ga doći očekujući. Neće biti kao da je ovdje ili tamo. Umjesto toga, kraljevstvo Oca rašireno je po zemlji i ljudi ga ne vide.”
Kraljevstvo nije ovdje ili tamo, svijest nije ovdje ili tamo. Nije fiksirana u vremenu i prostoru. Ako čekate da se nešto dogodi, neka vanjska manifestacija ili neka neka stanje, neka uzdizanje, neka iscjeljenje ili neka energija, onda vaša uvjetovana svijest i dalje traži. Još uvijek interpretira vaš doživljaj sadašnjeg trenutka.
U budizmu se kaže da samsara, svijet patnje, i nirvana, svijet oslobođenja, nisu dva odvojena svijeta. Oni su jedno i isto.
Ne manipuliramo ni mijenjamo stvari kako bismo stigli do neke mistične stvarnosti. Kada se probudimo, savršenstvo svijeta se otkriva izravno onakvim kakav jest.
Pitanje V
Je li moguće jednostavno biti ovdje i sada u ovom trenutku, bez ikakvog utjecaja traženja i traženja odgovora?
Je li moguće prihvatiti ovaj trenutak onakvim kakav jest?
Samo biti?