Ponekad se u našim životima pojave čudne i neobične prilike. Slobodni smo ih ignorirati i nastaviti sa životom kao i obično, ili možemo osjetiti nemir u sebi koji nas poziva na avanturu. Poput Alise, možemo izabrati upustiti se u zečju rupu u čudne zemlje. To je početak arhetipskog silaska u nepoznate dubine života; u skrivene nesvjesne aspekte sebe koji leže izvan matrice ili konsenzualne stvarnosti na koju smo navikli. To je putovanje od ograničenog individualnog uma do jedinstvenog uma.
Evanđelje po Tomi kaže: “Ako iznesete ono što je u vama, ono što iznesete spasit ćete vas. Ako ne iznesete ono što je u vama, ono što ne iznesete uništit će vas.”
Imao sam razne psihodelično Učitelji biljke se pojavljuju na mom putuNikada nisam imao/la pravi interes za njih, ali svaki put kada bih ih susreo/la, bilo je kao da ih je neka misteriozna sila spojila s nama. Ovi “enteogeni” (entheos prevodi se na englesko kao “full of god” služio kao a nek vrsta dozvole da pristupim skrivenim odajama svog bića, povezujući se s razinama duše u kojima su se prepleli ljudski i biljni duhovi. Što podrazumijevam pod “dozvolom”? Čim sam odlučio isprobati korijen iboge, počeo sam iskusiti duh biljke, ili mogli biste reći, počeo sam pristupati onom dijelu sebe koji je obično otkrila biljka. Mjesecima prije nego što sam doista unio biljku u sebe, bez ikakve fizičke veze s njom, rad je započeo; bilo je kao da sam si dao dopuštenje da započnem novu razinu samoistraživanja.
Poput meditacije, rad s entheogenom može nam pomoći da osvijestimo skrivene dimenzije i dijelove sebe koji su prije bili nesvjesni, te da razvežemo energetske čvorove koji sprječavaju strukturu sebe da se razvija i cvjeta. U svijetu meditacije put do oslobođenja uključuje pročišćavanje od sankara (pali) ili samskara (sanskrit), a to su uvjetovani obrasci navika uma koji nas drže identificiranima s formom. Kroz našu praksu meditacije ili samoispitivanja činimo ove nesvjesne sankare svjesnima dopuštajući im da se pojave u svijesti bez ikakvog reagiranja na njih. Spoznajemo sve suptilnije i suptilnije aspekte uma, ostajući ravnodušni prema stvarnosti kakva jest, što vodi do spoznaje praznine, prolaznosti i beskrajne žudnje i averzije koje djeluju unutar strukture sebe.
Korištenje entheogena može uvelike ubrzati isti ovaj proces koji vodi do oslobađajućeg uvida. Oni također mogu postati sporedna predstava i distrakcija ako se vežemo za bilo koje pojave ili određena stanja koja se odvijaju. Iskustva s psihodelicima pružaju nam priliku za duboka otkrića o samima sebi i obrascima ponašanja, a u isto nam vrijeme pokazuju međusobnu povezanost svih stvari, otkrivajući ono što nadilazi naš odvojeni osjećaj sebe; naše središte koje je svugdje i nigdje.
“Uzmeš plavu pilulu – priča završava, budiš se u svom krevetu i vjeruješ u što god želiš vjerovati. Uzmeš crvenu pilulu – ostaješ u zemlji čudesa i ja ti pokazujem koliko je duboka zečja rupa. ~ Morpheus, iz filma ”The Matrix“
Nitko nije nužno spreman za rad s biljnim pomagačima niti ga to nužno zanima, ali oni mogu biti iznimno korisni nekim ljudima koji ih privlače kao alat za ubrzavanje napretka na svom putu. Enteogeni su dio ljudskog duhovnog putovanja u bezbrojnim kulturama još od početka pisane povijesti. Suptilni i skriveni slojevi i aspekti sebe mogu zahtijevati puno meditacije ili samoproučavanja da bi se otkrili. Duboke sankare ili uvjetovani obrasci koji vežu svjesnost uz poistovjećivanje sa strukturom sebe mogu potrajati godinama ili čak desetljećima da bi se oslobodilo pomoću meditacije. Kao što se kaže, kada je učenik spreman, učitelj će se pojaviti, i taj učitelj može biti u bilo kojem obliku, iznutra ili izvana. Jednom kada se duša i viši intelekt probude u vašem životu, postaje lakše pristupiti oslobađajućoj mudrosti i integrirati je. Mnogim je ljudima dovoljno samo jedno iskustvo s biljnim lijekovima da bi napravili značajne, trajne pomake u svom životu, ali mora postojati spremnost – neustrašivost – u suočavanju s često teškim istinama koje će vam biljka pokazati. Nemojte očekivati da će entheogeni obaviti posao umjesto vas; oni vam mogu ponuditi jasne uvide i svojevrsni ‘reset’, ali bez naknadnog katkad izazovnog rada na integraciji, stvarna promjena možda neće biti trajna. Što se manje budete opirali istini koja se otkriva, to će vaš život više dolaziti u sklad sa spiralom života i svrhom vaše duše.
Postoji mnogo alata koje možemo iskoristiti na putu samospoznaje. Koristio sam nekoliko njih tijekom godina: rezervoare za senzornu deprivaciju, meditaciju u mraku, gongove i pjevajuće zdjele, pjevanje mantri, ekstatični ples, jogu, pranayamu, dijete i meditacijske tehnike. Mnogi su mi i dalje korisni, a neki su bili samo odskočna daska. Entheogeni nisu drugačiji. Kaže se da je istraživanje Sebstva poput kopanja bunara; ne treba kopati plitku rupu na mnogo mjesta, već odabrati jedno mjesto i kopati dovoljno duboko da se dosegne voda. Različiti alati mogu se koristiti za kopanje tog jednog dubokog bunara, i ja sve te alate vidim kao načine da postignemo upravo istu stvar; spoznaju naše istinske prirode.
Kad sam počeo meditirati prije otprilike 20 godina, moja sadhana ili svakodnevna duhovna aktivnost sastojala se prvenstveno od dva sata Vipassana meditacije svaki dan. Ponekad bih radio tri ili četiri sata dnevno, i upravo u tim trenucima stvari su počele postajati zanimljive; pukotine su se počele pojavljivati u matrixu. Tehnika meditacije (Vipassana skeniranje tijela) bila je nešto što sam naučio, pa je to bio uvjetovani dio moje strukture sebe. Ali ponekad bih potpuno otpustio tehniku i dopustio sebi da budem privučen u duboku mirnoću i prisutnost. Jednom prilikom, dok sam meditirao, ukazala mi se vizija poput munje iz onostranog. U ovom razdoblju mog života smatrao sam se vrlo prizemljenom, racionalnom i znanstvenom osobom kojoj su bili potrebni dokazi i dvostruko slijepa istraživanja kako bi potvrdila istinitost bilo čega. Bilo je prilično iznenađujuće kada je uobičajeni prijenos moje stvarnosti bio prekinut vizijom DNK dvostruke zavojnice napravljene od vinove loze, koja se rotirala u ključaonicu lokota. Kada je ušla u ključaonicu, sjajna zlatna svjetlost zasjala je poput zraka zasljepljujućeg sunca. S vizijom je došao i energetski prijenos koji je teško prenijeti riječima, ali u osnovi u meni je bilo nešto novo; živost kakvu do tada nisam osjećao. Nisam imao apsolutno nikakvu ideju što vizija znači, i usprkos svom identitetu racionalne osobe, počeo sam dijeliti ovu viziju s drugima. Od dvoje neovisnih poznanika dobio sam odgovor; bila je to Ayahuasca. Sinkroniciteti su se počeli događati kako se ova čudesna nova stvar koja mi je bila potpuno nepoznata počela pojavljivati na svakom uglu. Kako sam počeo istraživati što je Ayahuasca, osjetio sam kako živost raste, kao da sama energija govori “da, to je to”. Shvatio sam da je dvostruka zavojnica u mojoj viziji ujedno bila i moja vlastita unutarnja energija, te spirala života koja se proteže od mog DNK do spirala samih galaksija.
Ovo je bilo moje prvo iskustvo o tome kako moj unutarnji svijet može usmjeravati ili voditi moj vanjski život, i otkad sam naučio/la uskladiti se s tom unutarnjom živahnošću i njenom pratećom mrežom sinkroniciteta te joj vjerovati. Bio/la sam vođen/a da iskusim Ayahuascu u dvije točke svog putovanja, i oba mi je puta pružila uvid koji sam integrirao/la u svoje razumijevanje samoga/same sebe. Zanimljivo je da me iskustvo fizičkog uzimanja ayahuasce ponovno povezalo s energijom koja je bila prenijeta u izvornoj viziji; bila je to energija i svijest koja je cijelo vrijeme bila dio mene. Izravan rad s biljkom dao mi je dozvolu da je istražim dublje.
Nedavno me moj put odveo do iboge, svete korijenje koje se koristi u afričkoj tradiciji Bwiti u Gabonu. Došla mi je do pažnje kroz razgovore tijekom povlačenja u Centru Samadhi i nakon određenog istraživanja dogovoreno je da iskusni pružatelj usluga prisustvuje u Centru na tjednom povlačenju. Održane su dvije ceremonije, tijekom kojih smo unijeli velike doze biljne medicine, što je kora korijena mljevena u prah i uzima se na žličicu. Ima konzistenciju suhe zemlje i ima izuzetno gorak okus, kao što mnogi lijekovi imaju. Neki ljudi osjećaju mučninu i povraćanje, ali meni je moj sustav bio prilično ugodan uz samo malo mučnine pri prvoj dozi, i nimalo tijekom druge ceremonije.
Psihoaktivni učinci mogu biti intenzivni u razdoblju od 8 do 12 sati, što je prva etapa putovanja i odvija se tijekom noći, ali mogu trajati i znatno dulje ovisno o nečijoj osjetljivosti. Tijekom tog razdoblja mogu se pojaviti vrtoglavica, mučnina, halucinacije i visoka osjetljivost na osjetilne podražaje. Tijekom ove prve faze ceremonije proveli smo većinu vremena ležeći i slušajući Bwiti glazbu, koja se sastoji od ponavljajućih udaraljki, pjevanja i neobičnih usnih harfi koje se zovu ngombi, a za koje se kaže da pomažu olakšati iskustvo. Postoji snažna veza između glazbe i nečijih misli i unutarnjeg iskustva, a mnogi ljudi izvještavaju o vizijama koje uključuju Bwiti glazbenike i druge afričke ljude. Također, u ovoj se fazi može početi prikazivati vaš um iz jedinstveno objektivne perspektive. Ujutro su nas vratili u naše sobe na drugu fazu, koja traje još otprilike 12 sati. Ovo je vrijeme za oporavak, tihu refleksiju i integraciju, ali budući da iboga djeluje kao stimulans, mnogima san nije moguć još dan ili tako nešto. Tijekom tog vremena, sve dok se nismo osjećali dovoljno dobro da ustanemo i krećemo se, u krevetu su nam osiguravali vodu, svježi sok i juhu.
Kaže se da Iboga ima dva duha; mušku i žensku komponentu. Sudionik može iskusiti i promjenjive fenomene ženskog duha i jasnu prazninu i svjesnu prisutnost muškog. Moje iskustvo s ibogom dovelo me do mnogih dubokih uvida u funkcioniranje moje strukture ja i otvorilo jasniju komunikaciju s dušom ili višim intektom. Čak i ako je netko spoznao Samadhi ili stekao duboke uvide u svoju prirodu pomoću entheogena, to ne znači da je nužno naučio upravljati osobnim odnosima, postati svjestan svih obrazaca naslijeđenih od društva i roditelja ili otključati svoj puni kreativni potencijal. Postoji mnogo razvojnih linija koje se mogu istražiti u ljudskom životu, a duša je ključ evolucije i rasta strukture ja. Tijekom mog iskustva s ibogom prikazane su mi točke u mom životu kada je moja živost bila potisnuta, kada je moj dječji duh bio slomljen i kada sam počela štititi svoje srce umjesto da ga slobodno izražavam. Neka od tih iskustava bila su stvarno proživljavanje tog događaja i energetsko osjećanje izvornog stanja bića koje je bilo izgubljeno. Ali to automatski ne vraća ravnotežu strukturi ja niti uklanja stare obrasce. Još uvijek moram biti spremna uložiti težak rad u integraciju tih uvida u svoj život. Od svih entheogena koji su mi se našli na putu, iboga mi je najviše pomogla u stjecanju jasnih uvida u mnoga formativna iskustva. Priča o meni nije važna, ali ono što jest važno jest otpuštanje zarobljene energije koja teče u nesvjesnom umu, a koja veže svjesnost za poistovjećivanje sa strukturom ja. U tradiciji Bwiti, Nima ili glavni šaman može pitati: “U kojem si trenutku svog života prestao pjevati i plesati te uživati u mirnim trenucima sa samim sobom?” Ako uspijemo razmrsiti čvorove koji su svezani u našem biću, možemo ponovno pristupiti univerzalnom plesu.
Kada iboga djeluje u nama, moguće je postaviti duši ili višem umu (ili duhu biljke, ili kako god to želite nazvati) bilo koje pitanje i potencijalno dobiti odgovor koji nam inače ne bi bio dostupan. Iboga je bila učinkovit lijek za ovisnosti, jer nam pomaže da jasno vidimo i oslobodimo se vlastitih obrazaca. Naši obrasci i navike upravo su ono što nas sprječava da živimo život oslobođen našeg uvjetovanog ja, da živimo život vođen dušom. Svi smo mi na neki način ovisnici, ovisnici o razmišljanju i ovisnici o konceptu “ja”. Iboga je snažan lijek, i mnogi je trebaju iskusiti samo jednom u životu kako bi spoznali što je njihova duša i stekli duboke uvide u strukturu svoga ja. U tradiciji Bwiti kažu da jednom kada primite iscjeljenje od lijeka, jednostavno idete i živite svoj život. Ovaj lijek nije nešto što uzimate kontinuirano. Entheogeni nude ubrzanje, ali ne prečaci na putu buđenja. Za one koji su spremni proći kroz vrata koja će biljke otvoriti, moguće je otpustiti uvjetovana ponašanja i vezanosti koje grade strukturu sebe. No, isto je tako moguće oduprijeti se trajnim istinama koje se otkrivaju u tom iskustvu.
Jedan značajan aspekt iboga retreat-a bila je nepomičnost koja je prožimala moje iskustvo. Tijekom naših ceremonija bili smo u suštini u savršenom položaju za upuštanje u kontinuiranu meditaciju u trajanju od 8 sati bez kretanja, budući da se činilo kako postoji prirodna sklonost postizanju velike nepomičnosti jednom kada bi učinci postali očiti. Izvedba 8 sati kontinuirane meditacije nešto je što mogu učiniti samo najiskusniji meditatori, što je slično olimpijskom podvigu za sportaša, ali s ibogom to postaje ostvarivije. Tijekom tog vremena nisam koristio nikakvu tehniku, već sam jednostavno pustio sve da bude onako jest, prebivajući u nekoj vrsti svjesnosti bez izbora i prisutnosti. Moja je pozornost prirodno počivala na trećem oku, a moj niži um se umirio na određena razdoblja dok su se otvarale različite više dimenzije mog bića. Duboko sam se zadubio u sadašnji trenutak i što god je “ja” bio u bilo kojem određenom trenutku, sve se više rastakalo, a svjesnost je ostajala. U određenom je trenutku ta svjesnost bila identična sa svemu što se događalo; kretanje i nepomičnost shvaćeni su kao jedno. Kako je učinak iboge slabio, vanjski se svijet doživljavao kao tiho polje mira ili prazne svjesnosti, što povezujem s bestjelesnim jhanama/dhyanama budizma i jogijskih sustava.
Autor Aldous Huxley imao je teoriju da mozak djeluje kao ‘redukcijski ventil’ ili neka vrsta ograničavajućeg filtra. Huxley je rekao “svaki je od nas potencijalno Umjesto uma. Međutim, budući da smo životinje, naš je zadatak pod svaku cijenu preživjeti. Kako bi biološko preživljavanje bilo moguće, Um u cjelini mora biti usmjeren kroz reducirajući ventil mozga i živčanog sustava. Ono što izlazi na drugom kraju jadni je curak onakve svijesti koja će nam pomoći da ostanemo živjeti na površini ovog određenog planeta. Huxley je došao do tog spoznanja kroz svoja vlastita unutarnja istraživanja s psihodelicima 1954. godine, dugo prije pojave moderne neuroznanosti koja je potvrdila njegovu teoriju. Smatrao je da meskalin privremeno onemogućuje ili zaobilazi reducirajući ventil dopuštajući mu da doživi prošireni protok podataka. Huxleyjevo otkriće uslijedilo je gotovo 2500 godina nakon što su Buda i Patanjali shvatili nešto vrlo slično, izravno promatrajući svoj unutarnji svijet. Patanjali i Buda detaljno su opisali kako iskusiti um u cjelini kroz meditativnu apsorpciju ili dhyanu (sanskrit), odnosno jhanu (pali), što predstavlja postupno ispuštanje aktivnosti uma.
Prošlo je par tjedana od mog iboga retreat-a. Pa što se promijenilo za mene? Razna stanja dolaze i odlaze, ali više nego obično ukorijenjen/a sam u svjesnosti. Čini se da je svjesnost opipljivija ili svjesna same sebe. Umjesto da odvajam vrijeme za meditaciju, čini mi se kao da me meditacija pronalazi tijekom dana i nije odvojena od života. Postoji prirodnost i duboka usredotočenost u prisutnost, a znam da su to plodovi meditacije i samoispitivanja koje prakticiram već 20 godina. Također dublje osjećam funkcioniranje strukture ja kada postane aktivna, što je izazovno. Osjećam da je to iskustvo bilo katalizator te da je došlo do znatnog iscjeljenja i čišćenja na razini strukture ja u vrlo kratkom vremenu. Čini se i da je posebno bolno kada se pojave negativni obrasci navika, što ih istodobno čini vrlo jasnima i pruža dodatni poticaj da ih se otpusti.
Mnogi duhovni učitelji odvraćaju od korištenja vanjskih pomagača. U svijetu meditacije psihodelici se često vide kao obično “tripovanje” do halucinacija i čudnih pojava, ili kao pokušaj prečice do prosvjetljenja. Argument protiv njih obično otprilike glasi ovako: ako pokušavate nešto dobiti od biljke, bilo da je to mistično iskustvo ili uvid, to jerođeno iz neke egocentrične agende i hvatanja. Naravno, ovo je često je to slučaj za mnoge ljude, no isto se može reći i za meditaciju te samoispitivanje. Ako je ograničeni egoični um angažiran u nekoj aktivnosti koja se zove meditacija ili samoispitivanje, tada je ta potraga puka egoična aktivnost i pokušaj da se postane duhovniji, probuđeniji i prosvjetljeniji. Put do Samadhija nije u stjecanju većega, već u prepoznavanju savršenstva vaše bezvremenske prirode izvan imena i oblika. Nečija veza s biljnim lijekovima može se roditi iz hvatanja ega, ili se može roditi iz sinkroniciteta, prirodnog istraživanja i ispitivanja vlastite istinske prirode. Impuls za povezivanjem s biljkom može proizaći iz uvida na razini višeg uma, u kojem slučaju on uopće ne odražava nešto vanjsko. Razlika između unutarnjeg i vanjskog, na kraju krajeva, postoji samo zbog dualističke prirode ograničene strukture sebstva.
Čuo sam neke duhovne učitelje kako govore da entogeni mogu uzrokovatineravnoteža u energiji koja otežava preuređenje nadija i čakra. Naravno, korištenje bilo kojeg oblika psihodelika (biljnog porijekla ili drugog), ako se koristi neoprezno, definitivno može poremetiti vašu energiju i uzrokovati sve vrste poteškoća u vašem procesu razvoja. Međutim, ako biljke poput Ayahuasce ili Iboge koristite na svjestan način s kvalificiranim pružateljem usluga način, ne bi trebali nanijeti štetu vašem energetskom tijelu osim ako postoji predispozicija za psihozu ili nestabilnost u zdravlju i psihi. Zapravo vrijedi suprotno; energetsko tijelo većine ljudi već je oštećeno i iskrivljeno, a biljke će pomoći u povezivanju s čovjekovom prirodnom, izvornom vibracijom. Većina ljudi je u neskladu sa spiralom života/prirode, progoneći iracionalne i patološke egoistične ciljeve, a entheogeni će ih pomoći ponovno povezati s njihovom dušom. Oni mogu pomoći čovjeku da se izliječi, evoluira i uzgoji drvo života unutar sebe koje je most prema duši (i u konačnici cijelom svemiru).
Cvjetanje ljudske svijesti/energije zahtijeva sposobnost predaje i otpuštanja kontrole nad iskustvom. Ako su nečiji postupci motivirani željom za određenim ishodom, ti postupci mogu dovesti do patnje kada se vanjski svijet ne uskladi s egoističnim željama. Svako iscjeljenje, integracija i evolucija koja dolazi možda neće doći u obliku koji ograničeni um može predvidjeti ili naslutiti. Ako slijedite svoje unutarnje vodstvo ili unutarnju živost bez ikakvog inzistiranja na određenom ishodu, tada se vaša svijest i energija mogu razviti i procvjetati u nešto što nikako ne možete zamisliti. Ljudi ponekad pitaju je li određeno iskustvo koje su imali samadhi ili mogu li entheogeni dovesti do samadija. Samadhi zapravo uopće nije iskustvo, već urušavanje dualnosti iskustva i onoga tko doživljava. Kada se doživi neka razina ili više razina nestajanja ili stapanja u svjesnost, to može biti dramatično i iznimno duboko, no važno je ne vezati se ni za jedno određeno stanje, inače sljedeća razina uranjanja neće biti moguća. Um se može uključiti na suptilne načine, stvarajući preferencije prema jednom stanju u odnosu na drugo. Mudrost početničkog uma i poniznost sebstva su potrebni kako energija više ne bi ostala zarobljena u starim obrascima kontrole i hvatanja. Dva stupa meditativnog istraživanja, prisutnost i unutarnja predaja, vodeći su kompas za navigaciju kroz entheogeno iskustvo.
Entheogen ne može proizvesti Samadhi ništa više nego što gnojivo može proizvesti cvat u cvijetu; oboje su jednostavno katalizatori procesa razvoja unutar organizma. Sri Nisargadatta Maharaj je slavno rekao “tekućine se spajaju i JA SAM se pojavljuje”. Na gruboj fizičkoj razini tekućine, kemikalije/materija se spajaju i dolazi do buđenja dublje razine “JA” (kako se redukcijski ventil zaobilazi). Na suptilnoj razini moglo bi se jednako reći da se energije spajaju i JA SAM se pojavljuje. Na uzročnoj razini oblik se otkriva kao praznina, a praznina se otkriva kao oblik, i JA SAM se budi kao sve stvari. Važno je razumjeti da SSamadhi nije tek iskustvo proizvedeno kemijskom reakcijom u tijelu, ali nije ni nadilaženje fizičkoga kako bi se počivalo u apsolutnoj svijesti. To je buđenje energije/forme i svijesti kao jedno. Kako kaže Srčana sutra: forma je upravo praznina, praznina je upravo forma. Put uključuje spoznaju vaše istinite prirode izvan imena i forme; i potom stapanje vlastite istinite prirode s dušom, koja nakon buđenja shvaća da je sve uvijek već bilo ta jedna iskonska priroda i da je naše prividno odvajanje bilo iluzija.
Ljudi se mogu pitati “zašto bih prakticirao meditaciju i samoispitivanje kad jednostavno mogu uzeti psihodelik?” Zašto ne obaviti nekoliko ceremonija Ayahuasce i zaboraviti na godine meditacije? Ne postoji lak put do spoznaje vaše istinite prirode. Neizbježno ćete se morati suočiti sa svojom boli, svojim unutarnjim mrakom, dopustiti da vaše sankare ili uvjetovani obrasci izrone i prođu. Enteogeni mogu doći kada smo spremni za dubok rad, ali proces razvoja je kontinuiran, a meditacija i samoispitivanje iznimno su vrijedni u tom procesu. Morate biti voljni promijeniti obrasce u svom životu jednom kada ih uvidite. Mnogi ljudi neće biti voljni ili sposobni učiniti te promjene te će biti vraćeni natrag u matricu, čak i nakon dubokog iskustva buđenja. Meditacija i samoispitivanje načini su integriranja iskustva buđenja u svakodnevni život i izbjegavanja vraćanja u stare obrasce. Naša svakodnevna praksa je više od samog slijeđenja tehnike ili metode, ona je neodvojiva od samog života. Kada svaki trenutak vidimo kao priliku za veću prisutnost, ravnotežu i ljubav, tada postajemo živi most između suptilnih duhovnih domena i grube stvarnosti materijalnog svijeta.
[Odricanje odgovornosti: Preporučujemo da se Ayahuasca i Iboga uzimaju samo pod vodstvom iskusnog voditelja, u zemlji u kojoj je to zakonite. Uvijek obavite potrebne medicinske pretrage koje preporučuju stručnjaci (kao što su pretrage srca i psihološka procjena) prije korištenja ovih entheogena. Članci na ovoj web stranici služe samo u informativne i inspirativne svrhe, i ne dajemo preporuke o korištenju bilo kojeg entheogena od strane bilo kojeg pojedinca.]