Oslobođenje je kada čovjek spozna prazninu svih aspekata maje ili svih aspekata duše. To nije samo intelektualna spoznaja, već buđenje same praznine kao nerazdvojive od svih stvari. Oslobođenje je urušavanje dualnosti ili prividne razlike između duše i ne-ja. Duša je upravo praznina (šunyata), a praznina je upravo duša. Iskonska praznina budi se kao duša.
Postoji mnogo razvojnih modela koji opisuju strukturu sebe, kao što su Maslowljeva hijerarhija, spiralna dinamika, različiti modeli temeljeni na čakrama, sefiroti Kabale ili veliki lanac bića koji na različite načine opisuju Platon, Plotin, kao i mistici poput Sri Aurobinda. Svaki zreli duhovni sustav koji odražava perenijalno učenje imat će neki razvojni model. Mnogi zapadni psihološki modeli, poput Maslowljeve hijerarhije, su nepotpuni i zapravo završavaju tamo gdje neki istočni modeli tek počinju, budući da je znanje o višim svjetovima odavno zaboravljeno. Svaki je sustav jedinstvena leća kroz koju se može promatrati, nudeći drugačiju perspektivu i drugačiji jezični predložak koji upućuje na skup fenomena koji sačinjavaju ja koje raste i mijenja se kroz vrijeme. Ono što je važno nije vjerovati ili prihvatiti jedan sustav kao istinit, već vidjeti na što svi oni upućuju unutar vas samih; učiniti vaše nesvjesne dijelove svjesnima.
Rani budizam i hinduizam govore o “tri svijeta“, ”trima sferama“, ”trima ravnima postojanja“ ili ”trima carstvima". U Gayatri mantra Iz Rig Vede, jednog od najstarijih vedskih tekstova, govori se o buđenju unutar triju sfera. Vede su neka vrsta “himni” za buđenje u vlastitoj pravoj prirodi. Jogiji smatraju Gayatri suštinom Veda, odnosno majkom Veda i kvintesencijom božanskog znanja. Ona kaže da se moraju probuditi sve tri sfere – gruba, suptilna i uzročna – kako bi se postiglo oslobođenje od iluzije. Drugim riječima, to znači da se mora spoznati praznina svih triju sfera, unoseći svjesnu svjesnost u svaku sferu, a pritom se ne poistovjećujući ni s jednim osjećajem sebe s njima.
“Om Bhur Bhuva Swaha”
Probudite tri carstva (grupno, suptilno uzročno)
Svako carstvo sloj je maje ili sloj strukture duše/ja koji je poput vela preko naše istinite prirode. Isto tako, Buddha je rekao da se mora spoznati praznina pet skandha ili agregata umnih tvari, cjelokupne strukture ja, kako bi se spoznala Nirvana. Pet skandha funkcionalni su model funkcioniranja strukture ja. Broj podjela nije važan sve dok model upućuje na sve aspekte strukture ja.
Još jedna konceptualna leća može se pronaći u Upanišadama, koje strukturu sebe dijele na 5 omotača zvanih koše. Koše su slojevi maje ili iluzije koji prekrivaju dušu i istovremeno su izrazi duše. Sustav koša iskoristit ćemo kao primjer konceptualnog okvira za unutarnje istraživanje.
Prvo hermetičko načelo za samospoznaju jest “Sve je um; svemir je mentalan”.
Svaka koša ili omotač Maje može se opisati kao razina uma koja postoji unutar kontinuuma ili matrice fenomena u rasponu od grubog do suptilnog. Uzorci grananja jedan su od prepoznatljivih uzoraka uma koji se mogu pronaći na svim razinama i fraktalnim skalama prirode. Uzorci razgranatog uma pronađeni su unutar onoga što se smatra praznim prostorom ili tamnom tvari, što je mapirao Institut Max Planck u poznatoj simulaciji “Millennium Run”. Prazan prostor je poput uma sačinjenog od onoga što izgleda kao neuroni i živčane strukture (vidi sliku desno). Isti ovi uzorci grananja postoje unutar najmanjih atomskih struktura, unutar staničnih struktura i na makro skali poput uzoraka grananja rijeka, munja i uzoraka kretanja energije. Um je po svojoj prirodi fraktalan, pokazujući svojstva samosličnosti na različitim skalama uvećanja.
Možemo početi razumijevati energiju i um promatrajući stvaranje Lichtenbergovih figura, a to su račvasta električna pražnjenja koja stvaraju prepoznatljive strukture nalik stablu dok se energija kreće kroz različite medije. Lichtenbergova figura pokazuje kako grane, ili Li uzorci u prirodi, “traže” nove veze, nove mogućnosti. Grananje je jedan od alata svemira za provođenje kreativnosti ili novosti. Ono što se grana živi, raste, širi se i istražuje; u određenom smislu, to je vrsta razmišljanja.
Lik je stvoren ubrizgavanjem trilijuna elektrona u blok akrila pomoću ubrzivača čestica od pet milijuna volti. Kada promatramo strukturu nalik drvetu koju je stvorila energija, vidimo put koji je energija prošla kroz medij. Slični uzorci grananja ili munje mogu se vidjeti na osobodi koja je bila pogođena munjom.
Jučerašnji otpor koji stvara grananje ili uvjetovanje postaje sutrašnje ponovljeno iskustvo, i sve se odvija u vječnom SADA. Carl Jung je rekao “ono čemu se odupireš – opstaje”. Kada postoji otpor prema onome što jest, svemir stvara putove, drži se obrazaca i stvara strukturu “ja” neovisnu o ostatku svemira. To je stvaranje karme, što je jednostavno težnja energije da slijedi utvrđene putove. U matriksu uvjetovanog uma koji nazivamo svemirom, energija i misao kruže kroz fraktalne labirinte koji postoje na kontinuumu od mikro do makro razina, beskrajno se granajući i istražujući.
Fizički omotač maje (annamayakosha)
Fizički omotač je umna konstrukcija stvorena od osjetilnih podataka koja oblikuje percepciju vanjskog svijeta. Fizički omotač je ono što stvara iluziju postojanja fizičkog tijela. S napretkom moderne i znanosti razvili smo veliku sposobnost istraživanja, prodiranja i manipuliranja mentalno konstruiranim fizičkim svijetom. Kod većine ljudi gotovo sva svijest počiva na fizičkoj razini i većina ljudske aktivnosti odvija se nesvjesno. Vjerujemo da smo mi to fizičko biće, a naše ponašanje je robusno i uvjetovano, ponavljajući beskrajne obrasce koji služe dobrobiti ovog iluzornog ja. Fizički i mentalni omotači zajedno čine konsenzualnu stvarnost koju većina ljudi na Zemlji trenutno doživljava.
Leonardo da Vinci je rekao: “Čovjek i životinje su samo prolaz i kanal za hranu, grobnica za druge životinje, utočište za mrtve...”
Osoba koja se u potpunosti poistovjećuje s annamayakoshom nije svjesna misli koje misli niti ponašanja koja provodi; ona se doslovno poistovjetila s fizičkim obrascem koji ponavlja. Takva osoba živi robotskim životom i za nju se ne može reći da je uistinu potpuno živa. Kada je Isus rekao “Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve”, ljudi na koje je mislio živjeli su na najgrubljoj razini postojanja. U tom smislu oni su već bili mrtvi. Metafora “uskrsnuća” ili “uzdizanja zmije” upućuje na uzdizanje vlastite energije iz ovog sloja na više razine postojanja.
“Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin Čovječji – Ivan 3:14
Mentalna ovojnica (mannomayakosha)
Niži um, ili ono na što obično mislimo kao na um koji razmišlja ili osjetilni um, jest manomayakosha, odnosno mentalni omotač. On obuhvaća sve mentalne slike, mentalne dijaloge, percepcije i emocije, fantazije, dnevne snove, pojmove i definicije. On je u suštini sve ono što svijetu daje smisao, kao i ono što je besmisleno.
Vježba:
Razmišljanje je uvijek ili vizualno, ili auditivno (unutarnji dijalog ili zvuk), ili neka kombinacija oba. Sljedećih 5 minuta pokušajte promatrati svoje misli u tišini i otkrit ćete da se svaka misao sastoji od slika, auditivne komponente (unutarnjeg dijaloga) ili oboje.
Kad se um kreće svojom voljom (nesvjesno), to je zbog “dukkhe” ili nezadovoljavajuće prirode postojanja, što je kretanje manasa ili nižeg uma koji djeluje sam za sebe. Niži um nikada nije zadovoljan onim što JEST, i on je u osnovi sačinjen od obrazaca žudnje i averzije. On postoji da bi zaštitio organizam i strukturu sebstva te im omogućio da djeluju na način koji će im dopustiti da imaju ljudsko iskustvo. Za one koji su poistovjećeni sa svojim persona, on je postao gospodar umjesto sluga što bi treba namjerom bio. Kad god imamo otpor prema onome što jest, um se upušta u obrasce žudnje i averzije, i mi imamo nepotpuno iskustvo onoga što se događa u ovom trenutku. Poistovjećivanje sa strukturose sebstva stvara “filtrirano” iskustvo stvarnosti i stvara patološko razmišljanje koje predstavlja posredovanje života kroz filter uma. Nepotpuno iskustvo stvarnosti je prema van usmjerena orijentacija na umom stvorenu projekciju vanjskog svijeta, s fokusom na “stvari” ili fenomene koji se stalno mijenjaju. Ako je naš osjećaj o tome tko ili što jesmo vezan uz poistovjećivanje s tim fenomenima (tj. preferiramo li ili se hvatamo za jednu stvar radije nego za drugu), tada ćemo patiti kada se oni neizbježno promijene. Većina čovječanstva funkcionira na razini annamaya i manomaya koša.
Energetski ili pranični omotač (pranamayakosha)
Prana, unutarnja energija ili unutarnja živost nazivana je mnogim imenima: chi u taoizmu, kundalini šakti (ili prana šakti) u vedskoj tradiciji, sveti duh u kršćanskom misticizmu, Šehina u judaizmu i Sekhmet u egipatskoj tradiciji. U svom manifestiranom obliku to je iskonska pulsacija svemira koja kuca u vašem srcu, pokreće vaše životne sile i koja plesom stvara vaše atome u postojanju svakog trenutka. U svom latentnom obliku unutar svakog ljudskog bića, to je evolucijski potencijal za rascvat ljudske svijesti/energije/uma u Božju svijest/energiju/um. Bog u ovom smislu je riječ koja upućuje na neprekidni proces nastajanja i nestajanja stvari, a to se događa kroz iskonsku spiralu ili energetsku spiralu dok ona poprima oblik na različitim razinama uma, od grubih do suptilnih. Drugim riječima, Bog ili pravo Ja je “sve-što-jest”.
Prana se doživljava kao suptilna vibracija ili “polje promjene” na pragu osjetila, i na toj se vrlo suptilnoj razini osjet doživljava valovito ili slobodno tekuće, za razliku od određenog. Doživljaj prane nije lokaliziran na jedno određeno osjetilo, već se doživljava kao vibrirajuće polje koje protječe kroz sva osjetila. Kako se počinje povlačiti svjesnost s objekata fizičkih osjetila, energija se oslobađa od kretanja u uvjetovanoj strukturi uma/tijela i naša mentalna projekcija vanjskog svijeta počinje nestajati.
Moguće je učiniti pranski sloj svjesnim kroz meditativno stapanje u materijalne džane, što se u jogijskim tradicijama naziva Savikalpa Samadhi, ili “Samadhi sa sjemenom”. Naziva se Samadhi sa sjemenom jer još uvijek postoji neki fenomen, odnosno sjeme oblika, iako je taj oblik valolik (za razliku od čestičnog). Ove početne faze meditativnog stapanja također su povezane s kundalini buđenje, koja može imati mnogo varijacija ovisno o energetskim putevima kojima prana putuje kroz tijelo. Kao i kod svih omotača, i ovo je maya ili iluzija ako s njom poistovjećujemo svoj osjećaj sebe. Doživljavanje Savikalpa Samadhija nije isto što i oslobađajući uvid. Može se imati duboko blažen doživljaj povezanosti sa cijelim stvaranjem kroz energetsko polje. Nečiji osjećaj “ja” može se proširiti tako da obuhvati sve što jest, a ipak se još uvijek može biti poistovjećen s tim osjećajem “ja” ili poistovjećen s tim iskustvom, što može rezultirati dubokim osjećajem gubitka kada iskustvo prođe.
Promatrajući senzaciju na najsuptilnijoj mogućoj razini svjesnosti (korijenskoj razini ili pragu osjetila), unosimo svijest u pranično polje, koje se sastoji od dvaju energetskih polariteta. Kada se filtrira kroz strukturu ja, energija protječe u pozitivnu žudnju i vezivanje ili negativno odgurivanje i odbojnost. Poput elektromagneta, dualističko ograničeno ja uvijek privlači ili odbija. Oslobađanje energije iz uvjetovanih obrazaca dualističkog svijeta jest otapanje ili “umiranje” ja. U konačnici ne postoji ništa što možemo nazvati egom; postoji samo egoistična aktivnost, a kada ta aktivnost prestane, iluzija ja se otkriva, kao to nigdje nema. Tako da nije da išta doista umire, već se prije otkriva iluzija iluzornog ja. Budistički ekvivalent energiji je “piti”, što se opisuje kao zanos, blaženstvo ili ekstaza koja dolazi kako se ulazi u dublja stanja meditativne apsorpcije.
Kako se napreduje u meditaciji, može se spoznati “anica”, odnosno promjenjivi osjetilni fenomeni na korijenskoj razini svjesnosti. Kada imate potpun doživljaj bilo čega, on se doživljava kao energija i nikakva diskriminacija ili uvjetovani obrasci žudnje ili odbojnosti se ne aktiviraju; nema energije koja hrani staru strukturu sebe niti prianja uz iskustvo. Kada se fenomen pojavi i prođe, nema reakcije, a time ni stvaranja novog ožičenja, stvaranja uma ili karme, sankara ili odvojenosti od iskustva. Sve se neprestano iznova stvara, doživljava se kao prvi put (s umom početnika), bez posredovanja ega, i nema prianjanja ni vezanosti ni za jedan oblik koji nastaje i prolazi.
Omotač više sumora ili mudrosti (Vijnanamayakosha)
Kako se čovječja energija oslobađa iz uvjetovanih obrazaca, postajemo sposobni povezati se s višim slojevima uma. Nečije unutarnje stablo života postaja više poput antene koja prima signale iz tajanstvenog izvora, nego poput antene koja odašilje ego. Sva prava kreativnost, umjetnost, glazba, poezija, literatura i novost dolazi iz tog izvora izvan ograničenog uvjetovanog uma. To je Buddhi ili intelekt u vedskim tradicijama, domena uvidnosti u budizmu, ili ono što su Platon i Plotin nazivali svijetom ideja. U djelima pisaca poput Henryja Corbina i onih koji su uslijedili, to se razlikuje kao imaginaran za razliku od pukog zamišljanja.
Najvažnije je napomenuti da se ovo područje otkriva čistim istraživanjem, promatranjem stvarnosti takve kakva jest. Ono se promatra predajom svake egoistične aktivnosti, ulaskom u čistu prazninu, čistu svjesnost i svjedočenje. Ono se NE spoznaje vizualizacijom, ritualima, tehnikama ili praksama, budući da su te stvari dio uvjetovanog uma kojeg je potrebno nadići. Razlika između nižeg uma i višeg uma je u tome što niži um proizvodi iterativne, autonomne repetitivne miselne fenomene, dok se u višem umu jednostavno svjedoči stvarnosti kakva jest. Uzrok i posljedica, determinizam i slobodna volja zahtijevaju dualnost subjekta i objekta, ali kako prelazimo u imaginalno područje, ta dualnost otpada. Dio puta je naučiti razlikovati maštu nižeg uma od “imaginalnih” otkrivenja višeg uma. Razlikovati niži koncepti s višekog konstrukti.
Postoji točka na putovanju gdje se svijet okreće naglavačke, gdje se niži aspekti sebe uprežu, a čudovišta, egoistični mali šefovi, pali postaju anđeli. To bi se moglo nazvati “preokretom”. Viši um je mjesto gdje se simboli i konstrukti višega uma alhemijski pretvaraju u energiju, misli i materijalni oblik. Simboli su svuda oko nas, živi su i utječu na nas, ali još uvijek nemamo oči da ih vidimo. Jung je opisao arhetipsko carstvo, kolektivno nesvjesno, koje oblikuje naše živote. Joseph Campbell je objasnio kako postoji urođena mitološka struktura u svim religijama i da su određeni mitovi izrazi temeljnog arhetipskog oblika. Rekao je:
“Na našem junačkom putovanju: gdje smo mislili pronaći užas, pronaći ćemo Boga. I gdje smo mislili ubiti drugoga, ubit ćemo sami sebe. Gdje smo mislili putovati prema van, doći ćemo u središte vlastitog postojanja.”
Viši intelekt ili ravnina uvida primarno je zrcalo, epifanijsko mjesto Obličja arhetipskog svijeta. To nije nešto što niži um može pojmiti, već potpuno novi način razmišljanja i postojanja. Šri Aurobindo je rekao: “Iznad uma, kao što su stari vedski mudraci otkrili, postoji ravnina Istine, ravnina samosvjetleće, samoučinkovite Ideje, koja se može usmjeriti u svjetlosti i snazi na naš um, razum, osjećaje, impulse, senzacije te ih koristiti i kontrolirati u smislu stvarne Istine stvari baš kao što mi usmjeravamo svoj mentalni razum i volju na naše osjetilno iskustvo i životinjsku prirodu kako bismo ih koristili i kontrolirali u smislu naših racionalnih i moralnih percepcija.” U drevnom Egiptu “duat” je bila riječ koja je upućivala na carstva Neterâ i sastojala se od dvanaest razina ili regija. Još jednom, posebne podjele nisu važne. Impuls za stvaranjem konačne karte ludost je i oholost nižeg uma. Ono što je važno jest predati robotsko razmišljanje nižeg uma kako bi se izravno povezalo s razinama “velikog uma”.
Može se povući analogija s fraktalima. Fraktalna slika koju vidite rezultat je iteracije, što je ponavljanje uzorka. Negdje u računalu nalazi se kod koji to omogućuje. Razinom koda postiže se drugačija razina znanja nego izgled fraktala, koji je jednostavno iterirani izlaz skrivenog predloška na ekranu ili uređaju. Izlaz fraktala pojavljuje se na računalnom ekranu, baš kao što se misli pojavljuju u umu. Moglo bi se reći da je viši um sloj predloška ili razina koda za naš svijet. Razine se mogu zamisliti u smislu arhetipskih, simboličkih, mitovskih, matematičkih, geometrijskih, anđeoskih i bezbrojnih drugih oblika uma. Oni su svi aspekti višeg uma i stvarni su (ili se ponekad čine stvarnijima) od bilo kojeg drugog aspekta maje. U tibetanskom i vajrayana budizmu poznato je postojanje višem carstva gdje možete susresti “jidame” koji su aspekti višeg ja, Budinog uma. Utjelovljenje jidama ili Netera naziva se munjevitom stazom – to je brz način da se prisjetite određene svijesti duše i spoznate aspekte na razini duše koji su prošli kroz bezbroj života. Kreativne mogućnosti na imaginalnoj razini doslovno su beskonačne.
Kauzalno tijelo (Anandamayakosha)
Kauzalno tijelo ili ne-dualni omotač blaženstva nemoguće je prenijeti riječima i svaki će opis umu zvučati paradoksalno, jer uključuje nadilaženje svih suprotnosti koje su inherentne jeziku. Kauzalno tijelo se budi kada čista svjesnost, turiya postaje prisutna kao samo tijelo; kao sve što jest. Obitava se u stvarnosti u kojoj se forma i praznina, ja i drugo, spoznaju kao nedualna stvarnost.
U jogijskim tradicijama riječ “satchitananda” koristi se za opisivanje “iskustva” kauzalnog carstva. Sat znači “istina”, chit je “um ili svijest”. Riječ “ananda” obično se prevodi kao blaženstvo, ali u našem jeziku nemamo zadovoljavajuću riječ za ono na što to ukazuje. Kada obično govorimo o blaženstvu, govorimo o osjećaju ugode, osjećajima energije ili blagostanja. Iskustvo ne bi trebalo miješati sa satchitanandom, koja je nešto sasvim drugo. To uopće nije iskustvo, već više buđenje u istinu ili stvarnost kakva jest, te u iluzornu prirodu Iskusitelj. Sva egzistencija se spoznaje kao beskonačni prostor, svijest, ništavilo i ona nije ni predmet percepcije niti jest ne-percepcija. To je praznina koja pleše u zenu – ona je izvan dualnosti, izvan boli i užitka, izvan dobra i zla. To je naša urođena priroda, blaženstvo najsuptilnijeg srca; nediferencirana svjesnost koja je svugdje i nigdje.
Čak i buđenje na uzročnoj (anandamajakoša) je još uvijek razina maje. Ne zaboravite, sve koše u sebi imaju riječ “maja”. Prajna paramita, buđenje u krajnju mudrost, jest spoznaja praznine svih razina sebe. U Srcu sutre Buda je rekao da je prakticirajući prajna paramitu Bodhisatva spoznao prazninu svih pet skandha, a to su pet agregata ili “hrpa” mentalne tvari opisanih u budističkoj tradiciji. Istina se otkriva kada se spozna da su svi aspekti strukture sebe prazni ili lišeni sebe. To znači čak i otpuštanje kauzalne svjesnosti, otpuštanje u neshvatljivo To se uopće ne može spomenuti.
Kada se probudimo na bilo kojoj višoj vibracijskoj razini od one na koju smo navikli, sav uvjetovani sadržaj ispod te razine koji nismo osvijestili počinje izlaziti na površinu. Sve sankare koje nisu očišćene počet će izlaziti na površinu. Pet koša odražava pet razina uvjetovanosti koje nas drže zarobljenima u maji. Tu je biološka uvjetovanost koja je naša životinjska priroda, psihološka uvjetovanost koju nasljeđujemo od društva, pranična uvjetovanost koja je naš evolucijski predložak, uvjetovanje više razine uma ili duše koje uključuje arhetipsku mudrost, uvid, viši um i univerzalne aspekte igre Leile, i konačno, tu je kauzalna razina koja je svjesnost kao temelj svega bića. Najprije učimo “biti mirni i spoznati”. Biti miran u ovom smislu nije jednostavno zaustavljanje aktivnosti, već buđenje mirnoće unutar aktivnosti, buđenje praznine unutar forme. Kako je zapisano u budističkom spisu Shraddhotpada Shastra: