Duhovni učitelji su dali uputu za dostizanje Samadhija: “budite mirni i znajte”. Budite mirni i znajte pravo Ja izvan imena i oblika, ili budite mirni i znajte da ste vi Bog. Što točno oni time misle?
Kako možeš biti miran na kugli koja se okreće brzinom od 1600 km/h oko svoje osi, 107 000 km/h oko Sunca, 800 000 km/h oko galaksije i milijunima kilometara na sat kroz svemir? Srce ti kuca, stanice se kreću iznutra, hrana se probavlja, mozak proizvodi moždane valove, a krv cirkulira. Kako možemo biti mirni? Što je to što postaje mirno? Očito je da nečije fizičko tijelo ne može postati apsolutno mirno postojeći unutar prostora-vremena, jer je samo prostor-vrijeme kretanje.
Dakle, kada kažemo “budite mirni i znajte”, moramo govoriti o nečem drugom, nečemu izvan vremena i prostora, nečemu izvan fizičkog. Ono što se pod podrazumijeva pod mirom jest nešto za što nemamo riječ u modernom jeziku. “Mir” je najbliža riječ, ali je neprikladna za opisivanje nečega što nije iz ovog dualističkog svijeta. Ono što se zapravo spoznaje jest neka vrsta iskonske svijesti koja je izvan mira i kretanja, izvan vremena. Ona je vječna, temelj vašeg bića koje ne dolazi i ne odlazi, poput nepomičnog središta kotača ili tišine u središtu uragana. Kada se spozna prajna ili mudrost naše istinite prirode, postaje očito da su mir i kretanje dualnost koju je stvorio um. Punoća i praznina dualnost su koju je stvorio um. Tišina i buka dualnost su koju je stvorio um. Sve je već inherentno unutar mira, ili je kretanje svijeta identično miru. Takozvani vanjski svijet nadilazi se spoznajom mira, koja, kada se spozna, uključuje ono što nadilazi. Dualnost mira i kretanja se urušava. To je misterij vašeg bića – otvaranje svih dimenzija prema bezdimenzionalnom. Dolazite u ovo središte koje je svugdje i nigdje tako što prestajete nesvjesno odgovarati na pojave koje se javljaju.
“Kad više nema razdvajanja između ovog i onog, to se zove mirna točka Taoča. U mirnoj točki u središtu spirale, može se vidjeti beskonačno u svim stvarima ~ Chuan-tzu
Ne traži mir, nego prestani nesvjesno reagirati na vanjsku iluziju, i postepeno će se tvoj mulj slegnuti, kako se kaže u Zen-u. Iluzija nije u tome da vanjski svijet ne postoji u ontološkom smislu (stvarno i nestvarno još su jedna dualnost koju stvara dualistički um), već je iluzija u tome da postoji odvojeno “ja” koje sam ja. Jednom kada spoznaš svjesnost koja ne dolazi i ne odlazi, slobodan si igrati svoj lik bez poistovjećivanja, prepoznajući da samo lik živi i umire, te da život i smrt ne dotiču tvoju pravu prirodu.
Kad god se ograničeni egoistični um kreće, to je zbog nezadovoljstva (dukkha); želje da stvari budu drugačije nego što jesu. Kada tendencije žudnje i odbojnosti učinimo svjesnima, jednom kada postanu svjesne, naša će se identifikacija s njima automatski izgubiti i obrazac će izgubiti energiju.
Ne možeš prisiliti svoj um da nema misli, jer je sama želja da se nema misli – misao. To je kao željeti nemati nikakve želje. Nemoj pokušavati silom postići mir uz pomoć uma. Bit će to kao da staviš majmuna u luđačku košulju; u trenutku kad majmun ponovno bude pušten, poludjet će. Ako samo potiskuješ svoje misli, to se zove biti opsjednut Dharmom; to je držanje majmunskog uma tako da se ne može pomaknuti. Meditacija nije potiskivanje razmišljanja, već prepoznavanje onoga što je izvan razmišljanja.
Ne pokušavajte potisnuti svoje misli. Pustite ih da dolaze i odlaze a da se ne upecate na njih.
U mozgoznanosti zadana je mreža područje mozga koje funkcionira kada je mozak u stanju mirovanja. To je pozadinsko čavrljanje ili um koji sanjari tipičnog ljudskog bića. U jogijskim se tradicijama to naziva vikshepa; rasejanost ili mentalno lutanje. Vikshepa mora prestati da bi se pojavio Samadhi. Nedavne studije u istraživanju mozga pomoću fMRI-ja pokazale su da je kod naprednih meditanata zadana mreža tiša. Ne možemo reći da svi napredni meditanti više ne doživljavaju stalni narativ razmišljanja u glavi, ali općenito ga doživljavaju znatno manje.
Pojmovi “nirvana” ili “nirodha” (budizam), “nirvikalpa” ili “asamprajnata” samadhi (vetski ili jogijski sustavi), “moksha” (hinduizam, džainizam i sikhizam), “isihazam” (samostansko ili mistično kršćanstvo), Fana (sufizam) i Kensho (zen) svi se odnose na prestanak autonomnih kolebanja ograničenog uma koja dovode do poistovjećivanja. Patanjali je rekao da je Samadhi “Chitta Vritti Nirodha” – prestanak upletenosti svjesnosti u kolebljivi vrtlog uma. Prestanak ne znači da postajete moždano mrtvi ili išta slično; um jednostavno prestaje proizvoditi misli koje prekidaju vašu prisutnost (vriti se ili kleshe više ne proizvode). U svakodnevnom životu um još uvijek radi, a vaše pamćenje, vaš razum, viši intelekt i struktura ega nastavljaju raditi. Um čeka da bude korišten poput vjernog sluge. Baš kao što oči vide, uši čuju, a sve funkcije živčanog sustava se nastavljaju normalno, um nastavlja raditi, ali mi se osjećaj sebe ne poistovjećuje s njim. Ograničeno ja nije ništa drugo nego nesvjesne preferencije za nešto drugo osim onoga što se pojavljuje u sadašnjem trenutku. Ako um nije ograničen egoističnim poistovjećivanjem, onda je nerazdvojan od velike stvarnosti, jedinog uma osim kojega ništa drugo ne postoji.
The primordial stillness is realized when the identification with the robotic self structure ceases and awareness as the ground of existence wakes up to itself. When identification ceases then eventually robotic activity ceases as the old patterns lose energy. Like a fan that has been unplugged it takes time to wind down, and we must continue to be vigilant that we do not turn it back on by engaging in the old patterns until new energy pathways are completed. When energy is freed from the old patterns new energetic structures are grown (the tree of life or inner lotus), and eventually effort is not needed. Energy will naturally flow in the path of least resistance, like water naturally following the contour of a carved river bed. When energy flows from the root to the crown then one becomes a living bridge between the world of change and the unchanging ground of all being. This is what the spiritual masters have called sahaja samadhi, or a living samadhi integrated into and not separate from all human activity. It is possible to simultaneously “be still and know” and to “be in motion and know”, recognizing that it is only the limited mind that creates the duality between stillness and movement. This stateless state or open state is what Krishnamurti called “choiceless awareness”. Find out how to be present without thinking, without choosing, without preference, and without discrimination. I can’t tell you how, because if I give you any technique you will be paying attention to the technique rather than to what is actually arising in this moment. It is simply being attentive to, and equanimous with what is.