Akasha

Unutrašnji svjetovi, vanjski svjetovi – video transkripti

Dio 1 – Akasha

U početku bijaše Logos, Veliki prasak, prapočetni Om. Teorija velikog praska kaže da je fizički svemir nastao iz nevjerojatno vruće i guste jedinstvene točke zvane singularitet – milijarde puta manja od glave igle. Ne objašnjava zašto ni kako. Što je nešto tajanstvenije, to više uzimamo zdravo za gotovo da je razumijemo. Smatralo se da će gravitacija s vremenom ili usporiti širenje ili stisnuti svemir u velikom kolapsu. Međutim, snimke svemirskog teleskopa Hubble pokazuju da se širenje svemira zapravo čini da se ubrzava. Širi se sve brže i brže kako raste iz Velikog praska. Nekako, u svemiru ima više mase nego što je fizika predvidjela. Da bi objasnili nedostajuću masu, fizičari sada kažu da se svemir sastoji od samo 4% atomske materije ili onoga što smatramo normalnom materijom. 23% svemira je tamna materija, a 73% je tamna energija – ono što smo ranije smatrali praznim prostorom. To je poput nevidljivog živčanog sustava koji se proteže kroz cijeli svemir povezujući sve stvari.

Drevni vedski učitelji učili su o Nadi Brahmi – svemir je vibracija. Vibracijsko polje je u korijenu svakog istinskog duhovnog iskustva i znanstvenog istraživanja. To je isto energetsko polje koje su sveci, Bude, jogiji, mistici, svećenici, šamani i vidovnjaci promatrali gledajući u sebe. Tijekom povijesti nazivana je Akashom, Prvobitnim Omom, Indrinom mrežom dragulja, glazbom sfera i tisućom drugih imena. Ona je zajednički korijen svih religija i veza između naših unutarnjih i vanjskih svjetova.

U mahajanska budizma u trećem stoljeću opisana je kozmologija ne toliko različita od najnaprednije fizike današnjice. Indrino mreže dragulja metafora je koja se koristi za opis mnogo starijeg vedskog učenja koje ilustrira način na koji je tkanina svemira isprepletena. Indra, kralj bogova, rodio je sunce i pokreće vjetrove i vode. Zamislite paučinu koja se proteže u sve dimenzije. Paučina je sastavljena od kapljica rose, a svaka kapljica sadrži odraz svih ostalih kapljica vode, a u svakoj odraženoj kapljici rose pronaći ćete odraze svih ostalih kapljica. Cijela ta mreža, u tom odrazu i tako dalje, do beskonačnosti. Indrinu mrežu moglo bi se opisati kao holografski svemir, gdje čak i najmanji tok svjetlosti sadrži potpuni uzorak cjeline.

Srpsko-američki znanstvenik Nikola Tesla ponekad se naziva čovjekom koji je izumio 20. stoljeće. Tesla je otkrio naizmjeničnu struju i mnoge druge izume koji su sada dio svakodnevnog života. Zbog interesa za drevne vedske tradicije, Tesla je bio u jedinstvenoj poziciji da razumije znanost i kroz istočni i kroz zapadni model. Poput svih velikih znanstvenika, Tesla je duboko zaranjao u tajne vanjskog svijeta, ali je također duboko gledao u sebe. Poput drevnih jogija, Tesla je koristio pojam Akasha za opisavanje eteričnog osjećaja koji se proteže kroz sve stvari. Tesla je učio sa Swamijem Vivekanandom, jogijem koji je donio drevna učenja Indije na Zapad. U vedskim učenjima, Akasha je sam prostor; prostor koji ispunjavaju ostali elementi, a koji postoji istovremeno s vibracijom. To dvoje je nerazdvojivo. Akasha je yin Praninog yanga.

Moderan pojam koji nam može pomoći da shvatimo Akashu, ili primarnu supstancu, jest ideja fraktala. Tek su 1980-ih napredak u računalima i matematičko modeliranje omogućili vizualizaciju i reprodukciju uzoraka iz prirode. Pojam fraktal skovao je 1980. godine matematičar Benoit Mandelbrot, koji je proučavao određene jednostavne matematičke jednadžbe koje, kada se ponavljaju, stvaraju beskrajni niz mijenjajućih se matematičkih ili geometrijskih oblika unutar ograničenog okvira. Oni su ograničeni, ali istovremeno i beskrajni. Fraktal je gruba geometrijska figura koja se može podijeliti na dijelove, od kojih je svaki približno kopija cijelog uzorka u smanjenoj veličini, što je svojstvo nazvano samosličnost.

Mandelbrotovi fraktali nazvani su otiskom prsta Boga. Gledate umjetnička djela koja je stvorila sama priroda. Ako Mandelbrotov skup okrenete na određeni način, izgleda poput hinduističkog boga ili Bude. Ovaj je skup nazvan "Buddhabrot". Ako pogledate neke oblike drevne umjetnosti i arhitekture, vidjet ćete da su ljudi odavno povezivali ljepotu i sveto s fraktalnim uzorcima. Beskonačno složeni, a opet svaki dio sadrži sjeme za ponovno stvaranje cjeline. Fraktali su promijenili matematički pogled na svemir i način na koji on funkcionira. Sa svakom novom razinom uvećanja pojavljuju se razlike u odnosu na original. Stalna promjena i transformacija događaju se dok prelazimo s jedne razine fraktalnih detalja na drugu. Ta je transformacija kozmička spirala. Ugrađena inteligencija matrice vremena i prostora. Fraktali su po svojoj prirodi kaotični – puni šuma i reda. Kad naš um prepozna ili definira obrazac, usredotočujemo se na njega kao da je stvar. Pokušavamo pronaći obrasce koje smatramo lijepima, ali da bismo te obrasce zadržali u mislima, moramo odmaknuti ostatak fraktala. Shvatiti fraktal osjetilima znači ograničiti njegovo kretanje. Sva energija u svemiru je neutralna, bezvremenska i bezdimenzionalna.

Naša vlastita kreativnost i sposobnost prepoznavanja obrazaca poveznica je između mikrokozmos i makrokozmos. Bezvremenskog svijeta valova i čvrstog svijeta stvari. Promatranje je čin stvaranja kroz ograničenja svojstvena razmišljanju. Stvaramo iluziju čvrstoće, iluziju stvari etiketiranjem, imenovanjem. Filozof Kierkegaard je rekao: "Ako me imenuješ, negiraš me." Dajući mi ime, etiketu, negiraš sve ostalo što bih mogao biti. Zaključavate česticu u postojanje tako što je fiksirate, imenujete, ali istovremeno je stvarate, definirate da postoji. Kreativnost je naša najviša priroda. Stvaranjem stvari dolazi vrijeme, a upravo ono stvara iluziju čvrstoće.

Einstein je bio prvi znanstvenik koji je shvatio da ono što smatramo praznim prostorom nije ništa, već ima svojstva, a svojstvena priroda prostora jest gotovo nepojmljiva količina energije. Poznati fizičar Richard Feynman jednom je rekao: "U jednom kubičnom metru prostora ima dovoljno energije da se prokuha sva svjetska oceana." Napredni meditatori znaju da u tišini leži najveća moć. Buddha je imao još jedan naziv za primarnu supstancu; ono što je nazvao kalapama, a koje su poput sićušnih čestica ili valića koji nastaju i nestaju bilijune puta u sekundi. Stvarnost je, u tom smislu, poput niza sličica na holografskoj filmskoj kameri koje se brzo kreću kako bi stvorile iluziju kontinuiteta. Kada svijest postane potpuno mirna, iluzija se shvaća jer je upravo svijest ta koja pokreće iluziju.

U drevnim istočnim tradicijama tisućama je godina shvaćeno da je sve vibracija. "Nada Brahma" – svemir je zvuk. Riječ "nada" znači zvuk ili vibracija, a "Brahma" je ime za Boga. Brahma je istovremeno SVEMIR i STVORITELJ. Umjetnik i umjetnost su neizdvojivi. U Upanišadama, jednom od najstarijih ljudskih zapisa iz drevne Indije, kaže se: "Brahma, stvoritelj, sjedeći na lotosu, otvara oči i nastaje svijet. Brahma zatvara oči i svijet prestaje postojati." Drevni mistici, jogiji i vidovnjaci tvrdili su da postoji polje na korijenskoj razini svijesti. Akashično polje ili Akashički zapisi, gdje sve informacije, sva iskustva iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, postoje sada i uvijek. To je to polje ili matrica iz koje sve proizlazi. Od subatomskih čestica do galaksija, zvijezda, planeta i cijelog života. Nikada ne vidite ništa u njegovoj cjelini jer se sastoji od sloja po sloj vibracije i neprestano se mijenja, razmjenjujući informacije s Akashom.

Drvo upija sunce, zrak, kišu, Zemlju. Svijet energije kreće se u i iz ove stvari koju nazivamo drvetom. Kada je misleći um miran, tada vidite stvarnost onakvom kakva jest. Sve aspekte zajedno. Drvo i nebo i Zemlja, kiša i zvijezde nisu odvojeni. Život i smrt, ja i drugi nisu odvojeni. Baš kao što su planina i dolina neizdvojivi. U tradiciji američkih domorodaca i drugih autohtonih naroda kaže se da svaka stvar ima duh, što je jednostavno drugi način da se kaže kako je sve povezano s jednim izvorom vibracija. Postoji jedna svijest, jedno polje, jedna sila koja se kreće kroz sve. To polje se ne događa oko vas, ono se događa KROZ vas i događa se KAO vi.

Vi ste "U" u svemiru. Vi ste oči kroz koje stvaranje gleda samoga sebe. Kada se probudite iz sna, shvatite da ste vi bili sve u snu. Vi ste to stvarali. Takozvani stvarni život nije ništa drugačiji. Svaka osoba i svaka stvar ste vi. Jedna svijest koja gleda iz svakog oka, ispod svakog kamena, unutar svake čestice.

Međunarodni istraživači u CERN-u, Europskom laboratoriju za fiziku čestica, traže ovo polje koje se proteže kroz sve. Ali umjesto da gledaju u sebe, oni gledaju u vanjski fizički svijet. Istraživači u laboratoriju CERN-a u Ženevi u Švicarskoj objavili su da su pronašli Higgsov bozon, ili Božju česticu. Eksperimenti s Higgsovim bozonom znanstveno dokazuju da nevidljivo energetsko polje ispunjava vakuum svemira. Veliki hadronski sudarač u CERN-u sastoji se od prstena opsega 17 milja, u kojem se dva snopa čestica kreću u suprotnim smjerovima, spajaju se i sudaraju pri gotovo brzini svjetlosti. Znanstvenici promatraju što proizlazi iz nasilnih sudara. Standardni model ne može objasniti kako čestice dobivaju svoju masu. Čini se da je sve napravljeno od vibracija, ali ne vibrira nikakva 'stvar'.

Kao da je postojao nevidljivi plesač, sjena koja je plesala skrivena u baletu svemira. Svi ostali plesači uvijek su plesali oko tog skrivenog plesača. Promatramo koreografiju plesa, ali do sada nismo mogli vidjeti tog plesača. Tako nazvanu "Božju česticu", svojstva osnovne materije svemira, srce sve materije koje bi objasnilo neobjašnjivu masu i energiju koja pokreće širenje svemira. No, daleko od toga da objašnjava prirodu svemira, otkriće Higgsovog bozona jednostavno predstavlja još veću misteriju, otkrivajući svemir koji je još tajanstveniji nego što smo ikada zamišljali. Znanstvena istraživanja približavaju se pragu između svijesti i materije. Oko kojim promatramo primordijalno polje i oko kojim polje promatra nas jedno je te isto.

Njemački pisac i uglednik Wolfgang Von Goethe rekao je: "Val je primordijalni fenomen koji je dao početak svijetu." Cymatics je proučavanje vidljivog zvuka. Riječ cymatic potječe od grčkog korijena "cyma" što znači val ili vibracija. Jedan od prvih zapadnih znanstvenika koji je ozbiljno proučavao fenomen valova bio je Ernst Chladni, njemački glazbenik i fizičar koji je živio u osamnaestom stoljeću. Chladni je otkrio da se, kada rasprši pijesak na metalne ploče i zatim ih zavibrira violinističkom dionicom, pijesak sam od sebe raspoređuje u uzorke. Pojavljivali su se različiti geometrijski oblici ovisno o proizvedenoj vibraciji. Chladni je zabilježio čitav katalog tih oblika i nazivaju se Chladnije figure. Mnogi od tih uzoraka mogu se pronaći u cijelom prirodnom svijetu. Kao što su oznake kornjače ili pjegavi uzorci leoparda. Proučavanje Chladnijevih uzoraka ili cimatiknih uzoraka jedan je od tajnih načina na koje vrhunski proizvođači gitara, violina i drugih instrumenata određuju zvučne kvalitete instrumenata koje izrađuju.

Hans Jenny je 1960-ih nadogradio Chladnikov rad koristeći različite tekućine i elektroničko pojačanje za generiranje zvučnih frekvencija te skovao pojam "cimatika". Ako pustite jednostavne sinusne valove kroz zdjelu s vodom, možete vidjeti uzorke na vodi. Ovisno o frekvenciji vala, pojavit će se različiti uzorci valova. Što je frekvencija viša, to je uzorak složeniji. Ti su oblici ponovljivi, a ne nasumični. Što više promatramo, to više počinjemo vidjeti kako vibracija raspoređuje tvar u složene oblike iz jednostavnih ponavljajućih valova. Ta vibracija vode ima uzorak sličan suncokretu. Samo promjenom frekvencije zvuka dobivamo drugačiji uzorak. Voda je vrlo tajanstvena tvar. Vrlo je podložna utjecajima. To jest, može primati i zadržati vibraciju. Zbog svoje velike rezonantne sposobnosti, osjetljivosti i unutarnje spremnosti na rezonanciju, voda trenutačno reagira na sve vrste zvučnih valova. Vibrirajuća voda i zemlja čine većinu mase kod biljaka i životinja. Lako je promatrati kako jednostavne vibracije u vodi mogu stvoriti prepoznatljive prirodne uzorke, ali kako dodajemo čvrste tvari i povećavamo amplitudu, stvari postaju još zanimljivije. Dodavanjem kukuruznog škroba u vodu dobivamo složenije pojave. Možda se principi samog života mogu promatrati dok vibracije pomiču mrlju od kukuruznog škroba u nešto što izgleda kao pokretni organizam.

Oživljavajući princip svemira opisan je u svakoj velikoj religiji riječima koje odražavaju razumijevanje tog povijesnog razdoblja. Na jeziku Inka, najvećeg carstva u predkolumbovskoj Americi, riječ za "ljudsko tijelo" je "alpa camasca", što doslovno znači "oživljena zemlja". U kabali, odnosno židovskom misticizmu, govori se o božanskom imenu Boga. Ime koje se ne može izgovoriti. Ne može se izgovoriti jer je to vibracija koja je posvuda. To su sve riječi, sva materija. Sve je sveta riječ.

Tetraedar je najjednostavniji oblik koji može postojati u tri dimenzije. Nešto mora imati najmanje četiri točke da bi imalo fizičku stvarnost. Strukturom trokuta priroda ima jedini samostabilizirajući uzorak. U Starom zavjetu riječ "tetragrammaton" često se koristila za predstavljanje određene manifestacije Boga. Koristio se za označavanje Božje riječi ili posebnog Božjeg imena, Logosa ili praučestvenog riječi. Stare civilizacije znale su da je u temeljnoj strukturi svemira tetraedarska oblika. Iz te oblike priroda ispoljava temeljni poriv prema ravnoteži; Shiva. Dok također ima i temeljni poriv prema promjeni; Shakti.

U Bibliji, u Evanđelju po Ivanu, obično piše: "U početku bijaše Riječ", ali u izvornom tekstu korišten je pojam "Logos". Grčki filozof Heraklit, koji je živio oko 500 godina prije Krista, Logos je nazivao nečim što je u svojoj biti nepoznatljivo. Izvor je sve ponavljanja, uzoraka i oblika. Stoički filozofi koji su slijedili učenja Heraklita poistovjetili su taj pojam s božanskim oživljavajućim načelom koje prožima svemir. U sufizmu je Logos posvuda i u svemu. To je ONO od čega neiskazano postaje iskazano. U hinduističkoj tradiciji Shiva Nataraja doslovno znači "gospodar plesa". Cijeli kosmos pleše uz Šivin bubanj. Sve je prožeto ili oživljeno pulsacijom. Samo dok Shiva pleše, svijet se može nastaviti razvijati i mijenjati, inače se urušava natrag u ništavilo. Dok je Šiva predstavnik naše svjesnosti promatrača, Šakti je supstanca svijeta. Dok Šiva leži u meditaciji, Šakti ga pokušava pokrenuti, uvesti ga u ples. Poput yina i yanga, plesač i ples postoje kao jedno. Logos također znači neotkrivena istina. Tko poznaje Logos, poznaje istinu.

U ljudskom svijetu postoje mnogi slojevi zataškavanja jer je Akasha uvijena u složene strukture koje skrivaju izvor od samoga sebe. Poput božanske igre skrivača, skrivali smo se tisućama godina, na kraju potpuno zaboravivši na igru. Na neki smo način zaboravili da postoji išta za pronaći. U budizmu se uči izravnom opažanju Logosa, polja promjene ili prolaznosti unutar sebe, kroz meditaciju. Kada promatrate svoj unutarnji svijet, promatrate sve suptilnije osjećaje i energije kako um postaje sve koncentriraniji i usmjereniji. Kroz izravno spoznanje "anicce" ili prolaznosti na korijenskoj razini osjeta, čovjek postaje oslobođen privrženosti prolaznim vanjskim oblicima. Kad jednom shvatimo da postoji jedno vibracijsko polje koje je zajednički korijen svih religija, kako možemo reći "moja religija" ili "ovo je moj prapočetni Om", "moje kvantno polje"?

Prava kriza u našem svijetu nije društvena, politička ili ekonomska. Naša je kriza kriza svijesti, nesposobnost da izravno iskusimo našu pravu prirodu. Nesposobnost da tu prirodu prepoznamo u svakome i u svemu. U budističkoj tradiciji, "bodhisattva" je osoba s probuđenom budskom prirodom. Bodhisattva se obvezuje pomoći u buđenju svakog bića u svemiru, shvaćajući da postoji samo jedna svijest. Da bi se probudilo svoje pravo ja, mora se probuditi sva bića. "U svemiru postoji bezbroj osjetljivih bića, zavjetujem se da ću ih sve pomoći probuditi. Moje nesavršenosti su neiscrpne. Zavjetujem se da ću ih sve nadvladati. Dharma je nepoznatljiva. Zavjetujem se da ću je spoznati. Put buđenja je nedostižan. Zavjetujem se da ću ga dostići."